srijeda, 29. kolovoza 2012.

Onaj kruh od svega i svačega...




















...koji sam zmuljala od svega što sam našla u frižideru i špajzi.
E pa ispo je dobro. Štoviše, mislim da je jedan od boljih. Ikad.Čak je i oblik ispo fora <3
Bilo je 8 štručica. Ostala je jedna jedina dok sam dobila natrag fotoaparat.
Za popizdit. Jedna jedina. Divna. 
Šta ima u tom kruhu?
Evo ovo:
1. brašno bijelo
2. posije
3. vlasac svježi (kratim onaj što smo ga udomili)
4. sir svježi mladi
5. sir slani
6. malo suhog bosiljka
7. svježi kvasac
8. sol
9. maslinovo ulje
10. kukuruzna krupica
11. lanene sjemenke
12. ribani sendvič sir vulgaris (gouda)
13. kuvano-dimljena svinjetina
14. voda
15. mlijeko

:)

valjda nisam ništa zaboravila.

evo i kako izgleda kad se rastvori.























a ovo je prizor s današnjeg radnog izleta :) <3 

iden sad leć jer me sutra i par narednih dana nema... eh.

Palačinke s bakalarom




















Isprva se tako trebo zvat. Jer sam ujutro u nedostatku kruva i ultimativnoj lijenosti da pođem kupit kruv, odlučila zmuljat penkejkse od grahama, posija, malo bijelog brašna i tri jaja, i mineralne i vode i malo soli.
I dobro su ispale. Jela sam ih s raštikom i svježim sirom od sinoć.

Onda je u neka doba trebalo nekakvu večeru smislit, u Frižideru sam našla filete bakalara, česan, jedan avokado, jedan limun. Na prozoru ionako već neko vrijeme sjedi bosiljak, a domaćeg maslinovog ulja vazda ima u izobilju (bogu fala).

I onda sam u stilu Jamie Olivera u foliju ulila ulja, poslagala sve (bez avokada) ovako:



I to sve preklopila, da se kao ono, "kuha u vlastitom soku".
Vrlo brzo gotovo, pećnica se jedva zagrijala.
Fino, sočno, ukusno, njam, njam, njam.

Obožavam ovakve brzinsko kretenske recepte koji nakraju izgledaju maltene haute cuisine LOL na palačinki bwahahaha.

Služiti na palačinki, s gvakamoleom ili čime već, od avokada i limuna.

Ali dobro nema veze.

Evo dole ispod jedne fotke jednog kruva kojeg sam uradila. Baš je bio školski. Nažalost fotkala sam ga tek kad smo pojeli pola.





utorak, 28. kolovoza 2012.

Kruhasto, krekerasto i samosasto

Neku večer su nam naletili neki ljudi, pa sam se nakuvala tj. napekla.
Napravila sam nekoliko namaza
1. AMANAJBOLJA PAŠTETA OD SLANIH GERA (uključuje maslac, crne masline, slane gere, mažuran, malo majoneze i još neke sitnice koje sam zaboravila)
2. MINIMALISTIČKI GVAKAMOLE (avokado, limeta i malo soli)
3. IMPROVIZIRANI NAMAZ OD SLANUTKA (neznam šta nisam tu stavila, al kikiriki, slanutak i vrhnje prevladavaju)

Bilo je i domaće kobasice rađene na obiteljskom imanju mog muža (ja meso rezala i mljela), domaćeg kozjeg sira istovjetnog porijekla, malo povrća svježeg da ne bi rekli da se nezdravo hranimo (ljutika, sirove tikvice, pomadore, paprika, kukumar)

I ono o čemu je zapravo post
1. KREKERI od zobenih pahuljica, posija i graham brašna
2. KRUHIĆI od bijelog brašna i crnih maslina
3. KRUHIĆI francuzići od graham brašna s maslinovim uljem
4. SAMOSE s punjenjem od slanog i svježeg sira i malo bosiljka i maslinovog ulja

A evo i slika, i tu ću završit jer mi se peče nekakav kruh (zadnji u ovom mjesecu) koji sam zmuljala od svega što sam našla u frižideru i špajzi. Ako bude dobar, znat ćete. Ako bude smeće, neću ga više ni spominjat.

Prvo - krekeri:


Drugo, kruhići jedni i drugi:


Treće samose:


Ako vas zanima koji kurac je samosa, ima na guglu miljun linkova i miljun videja kako se rade i slavni su teve prezenteri pričali o tome, tako da nema smisla da ja tu trkeljam o nekom jelu o kojem zapravo nemam pojma. Svidio mi se oblik, a način slaganja je užasno jednostavan i vrlo su praktične. Dundo je reko da je to zapravo indijski burek. I nije daleko :)



subota, 25. kolovoza 2012.

Pizza i mušule.


Kako zadnjih dana boravim u Dubrovniku, gdje pećnica savršeno funkcionira, vrlo malo koristim plamenike i ploče. A kako smo doma svi šećeraši, onda tu i tamo znamo malo skrenut s puta i počastit se nečim integralnim kao manjim grijehom. A najdraže nam je počastit se domaćim kruhom s nečim finim. Jedna varijanta navedenog je i pizza. Pizza od graham brašna s posijama i maslinovim uljem.

Tako da smo, od mog dolaska ovamo smazali dvije.
Prva je bila klasična. Mocarela, sir sendvič vulgaris, panceta, hamburger, rikula i origano.
U zadnje vrijeme što sam jela pizza po Zagrebu i okolici, slabo origano stavljaju. A najveća je tragedija što pizza iz pekare počinje bit bolja od pizza iz pizzerije. Zadnjih 5 pizza naručenih doma (iz raznih pizzerija) je duboko razočaralo. Nit sira, nit origana, em hladno, em sirovo, em kisela šunka, em zamjena za sir, em nema origana. 

No dobro. Evo slike te sirno-pancetne pice. Bez rikule i s njom.


A uvijek mi se desi da umijesim malo više tijesta nego što bi trebala. To je zato što nikad ne pišem koliko stavljam čega u što. Pa sam od ovoga što je ostalo napravila i pancerotice - štručice, s istovjetnim sadržajem, ali uz pinku ribanih tikvica.



Onda smo bili u Vela Luci. Pa smo se vratili. Na povratku smo u Maškarića uzeli 5 kila mušula, jer je Jadre naručila. al nas je zajebala, i onda smo majka i ja same morale riješit 5 kila mušula. Fala Jadre! :D
Enivej, uradile smo ih na crveno. Na buzaru. S krušnim mrvicama i domaćim pomadorama. Evo dole i slika. Lijevo su teta Marijine pomadore iz vrtla, a desno mušule. fotke su koma jer su snimljene u 10 navečer s la tungsten.

  

Svakako, pošto Jadre nije bilo da pomogne, ostalo nam je hrpa i toća i mušula. Onda smo mi to lijepo spremili i zaledili, jer nam je bilo žo bacit. I onda mi je sinulo. Jebote, pa pizza od buzare!!!
I fino lijepo evo je. Jedna od boljih pizza u životu. Majkemi.


Tijesto poliveno toćom od buzare, dvije pomadore na tanko poređane po tome. Stavila u peć da se malo zapeče, tj. da ne ostane gnjecavo i sirovo. Onda pobacala sir, mušule i još malo toća. Origano OBAVEZNO. I stavila još neko sitno vrijeme da se peče. I ono. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA <3

Nego, naravno da sam umjesila puno tijesta. Nemam ja tako veliku pećnicu koliko se meni tijesto digne. 
Evo prije i poslje fotka. Nakon nje su štručice. Ove su bile s kapulom, sirom i rolanom svinjskom lopaticom.

  


I eto tako. Vjerovatno sam tjela napisat još sto miljuna stvari, al kuva mi se ručak, pa ne bi da zagori. 
Danas na meniju carsko meso, vratina i pečene patate. Sve nešto na brzinu jer smo ful gladne, a bile smo do podne u Kuparima na kupanju pa se meso nije stiglo razledit, pa ga sad maltretiram u pećnici. 
Patate izgledaju dobro.
Za kraj, jedna lijepa fotografija voćne zdjelice koju smo aranžirali pored vrata da "figura" gostima.





petak, 24. kolovoza 2012.

Sljadoljed

Jebemti gestacijski dijabetes pt. 3







































Ovaj post posvećen je Idi, dragoj Tulipanki, koja je fina cura pa share-a Frižider ljudima po svijetu.
<3 Fala Ido!

Sljadoljedi.
Voćni. Od voća. Samo od voća. Bez ičega drugog. Treba vam samo voće blender i oni glupi kalupi.
I to je to. Kud ćeš bolje.
Ovaj prvi je od malina, nektarina i narančinog soka.
Drugi je od narančinog soka i nektarina.
Treći je od kivija kojem skinuh koštice, banana i narančinog soka. I komada banana. Komadi banane su zapravo divno kremasti smrznuti. Onda sam prestala slikavat jer budu sleđeni tek kasnije, ono, oko ponoć, kad nema sunca lijepog za slikavat.

Pa sam miksala vake varijante:
- jogurt + smrznute jagode + banana
- jogurt + smrznute maline + smrznute jagode + banana
- breskva + kivi s košticama + banana (ovaj izgleda ko povraćotina, al je njam)

Danas ću smutit šljivu s jagodama. Ima u Lidlu smrznuto bobičasto ili kakvo već - voće.
Po dvajst kuna kilo. A perfektno je u sladoledima. Znam da je reklama, al fakat je dobro.
Mislim da nema borovnica. Inače bi i njih zmiksala.

Evo nekoliko činjenica o ovim slajama:
1. ne sadrže arome, boje, zgušnjivače, emulgatore. Jedini aditiv prisutan u kiselijim varijantama je stevija.
2. zadovoljavaju želju za slatkim i ledenim, bez dodatnih kalorija.
3. prepuni su vitamina, minerala i topivih vlakana.
4. mrzim ovo reći, no prikladni su za vegeterijance. Morat ću neku želatinu ubacit, pa da maknem ovu stavku :)

Etoga. Ostavljam vas sa slikom ručka na balkonu od neki dan.
Juneće šLicne sa cvjetačom kuvanom i limunom i bljitvom s maslinovim uljem i paprikama pečenimmmljac!



subota, 18. kolovoza 2012.

Bezglutenski pregled mjeseca

Jebemti gestacijski dijabetes pt. 2

Evo dok čekam da mi se sladoledi zamrznu i da Tulipanki posvetim post, dok smišljam kako će me neki drugi put grist savjest što sam se natrpala najboljim štrudelom od jabuka bez šećera ikad koji mi uradiše moja najdraža mama danas <3 a evo i slika - ovo lijevo je štrudel od jabuka, a ovo desno je kolateralna gužvara od sira, jogurta i jedne sretne tikvice koja nam se našla pri ruci.

 
I da, ove dvije gore stvari su s glutenom, jup. Al su bez šećera. Pa onda kontamo, to je manje zlo :D
Jebemti gestacijski i onaj drugi dijabetes. Al dobro. Nije da loše jedemo!

Nego ono o čemu započeh pričat. O bezglutenskom, bez-šećernom i bezbrašnom pregledu mjeseca prošlog. Bilo je zanimljivih kombinacija. Npr. sendvič od kuhane šunke i sira na kriški sirove tikvice. Ili ona superkajgana koju vam opisah. Ili enormne količine voća koje konzumiram, što meni zbilja nije svojstveno (hvala sine moj nerođeni) Evo dokaza (fotka je lijepa, pa šta)


Nego da. Evo konkretnog krasnog obroka. Smrznuti fileti bakalara u "škartocu" s batatom i mladim lukom.
Krasan ručak. Batat jest sladak, ali baš je nekako oke ispalo. Ne bi falilo malo kiseline, malo limunovog soka, onaj trag CE vitamina, al neka. Pojelo se itekako. U jedan sam škartoc uvalila i par mušula, ali toga nismo slikali jebiga. Evo fotki. Vazda isti stolnjak. To je na balkonu, za figuru ;)


Onda. Dvije tipične paleo-dijabetičke zagrebačke večere. Prva je oslić na tavici s malo domaćih tikvica u maslinovom ulju, uz pokila pomadore. Ovo desno je bezmasni čorbuljak od stopedeset vrsta povrća i par odrezaka svinje koji su ostali nakon friziranja šnicli za ručak. Ovaj čorbuljak je zbilja izdašan, ukusan i jednostavan za prirpavit. Ne bi škodila šaka narezane domaće pancete, ali eto, nisam se sjetila. Koliko je vremena ošlo na sjeckanje povrća. Obuzelo me.

I za kraj dva deserta. Sličnih po sastavu i konceptu, ponešto različitih po formi.
Evo prvog. To je kao nekakav kolač od badema i lješnjaka, kokosa, jaja, lanenih sjemenki, stevije, praška za pecivo i ostalih derivata. Nema šećera, nema brašna nikakvoga, nema ničeg osim orašastih plodova i jaja. I pečen je u pekaču, pošto nam ne radi pećnica. Ovo na vrhu je banana zblendana sa svježim sirom i malo stevije, s indijskim oraščićima. Moram priznat da se kolač pojeo unutar par dana. Dakle, uspješno.
Ispričavam se na masnim pjatima. Nisam chef, ja doma kuvam trudna bez klime, a vruće je.



A sljedeći desert su žličnjaci od badema i oraha, s "umakom" od kiselog vrhnja i stevije. Malo nisu bili baš preslatki. Premalo stevije. Zato je bio potreban umak. Nego. U njih ide: 2 jaja, bademi i orasi mljeveni, malo masla, malo praška za pecivo (kojeg možda bolje izbjeć - manje će se mrvit) i stevija. Al više nego što sam stavila :) I ovaj "umak" dodje nešto ko dipping sauce. Poradit ću na tortilja čipsu bezbrašnom. Možda polum neke rezultate. Nego, evo i slike.




Etoga. To bi bilo to. Bezglutenski primjeri dijabetičke prehrane. Jeste li čitali onaj blog? E pa čitajte ga.
Nije žena blesava. Nisam ni ja, samo volim štrudel. Štrudel je super. 

Idem sad leć na bok i gledat 24 kitchen dok me savjest grize jer sam opet kuvala a ne dizajnirala i dok čekam da se čaj hladi i sladoled smrzne. Kupili smo neke fuuuul otrovne čajeve u Lidla danas, čaja nisu vidili, ali fino mirišu, pa kontam bolje to nego kokakola zero.

Sad tagove pišem i opet sam gladna. Vođenje ovog bloga je totalno neproduktivno.






utorak, 14. kolovoza 2012.

Lazanje




















Evo jih. Poželila sam ih se. Lazanje. 
Kum ih je radio nekidan, i kako jel, ne smjem jest te jebene ugljikohidrate nisam se izdovoljila. Kum se može udat, jer su mu lazanje bile mrak. Ali sad sam htjela integralne. I tražeći integralne lazanje po gradu, shvativši da ili ću pljunut preko 50 kuna za po kila paste ili ću koristit očajne tvrde neukusne špagete kao alternativu, reko MARŠ i umijesih tjesteninu od djelomično graham brašna, djelomično crnog krušnog brašna tip 1150, dva domaća jaja, malo soli, luškog maslinovog ulja i dubrovačke vode iz vodovoda. Lijepo ih razvaljah, kako me Jamie Oliver naučio, od sebe, jedan, dva pa okreni okomito, pa opet... i tako. 4 relativno okrugla komada dobih. Koliko bi to bilo? 200, 300 grama brašna? Tako nekako.

Enivejz.

U međuvremenu učinismo toć. Od po kila mljevenog mesa od lopatice svinjske i buta junećeg. Reć bi skupo. Al dobro. Nemasno. Miriši. Krasne roza boje. A ne ono sivo-smeđe konzumovo smrdljivo od kojeg se povraća. I jedne i po domaće pomadore. Iz Vela Luke. Organski uzgojila teta Marija <3
I malo pancete, malo maslinovog ulja, malo česna, petrusina, kapule... reć bi tipični bolonjez.

I onda sir. Vulgaris sendvič sir. Nekih dvajspešes deka. I jedan ribanac. I po litre vrhnja za kuhanje.

I onda ređaj, poklopi, skuvaj, otklopi, pospi sirom, vrati u peć, izvadi vanka kad se sir rastopi, i jedi brate, dok se nije ohladilo.

Lazanje <3

Nemam ništa pametnije za reć. Ima ih još sutra za doručak. Jedva čekam!






ponedjeljak, 13. kolovoza 2012.

Superkajgana

Jebemti gestacijski dijabetes pt. 1

Eto ti ga na. Taman se počmem opet utapat u glutenu i divnim pšeničnim derivatima, kad ono - očekivano i nimalo iznenađujuće, no opet frustrirajuće do krajnjih granica. Ajde, reci trudnoj ženi da ne smije jest kruh i šećer. No dobro. Obzirom da je još malo ostalo za izdurat, držimo se pod kontrolom. I to jako dobro. 
Naravno da ne slijedim menu iz Vuk Vrhovca, već si sama slažem omjere. Bit trudan na 1800 kalorija dnevno je bezočno maltretiranje. 

Ne da mi se popovat i objašnjavat što kako i zašto. Ako vas zanima izvolite pročitat. Ima jedan divan blog. 
Gospođa si je dala truda, pa ja ne moram prepričavati već ispričano. Divan hommage paleo prehrani, ili po njenom "LCHF - low carb high fat". Živila panceta.

A evo jednog laganog, za sve trudnice s debilnom gušteračom i one koji se tako osjećaju, a vole masno.
Daklem:
- tikvice sirove (naribane) i/ili: kuhani kelj, kupus, blitva, mrkva, kojegod povrće se smatra primjerenim.
- jaja (2-3-4 komada)
- sjemenke (suncokret, lan, buča, sezam)
- sol i neki fini chilli (ovaj na slici je iz Istanbula <3 fala Oče)
- maslinovo ulje (za priganje)
- skuta / sir / svježi sir / parmezan - za kraj
- avokado (za dodatne kalorije i salatu)


I šta sad radimo s tim?
Nalijemo malko maslinovog ulja u tavu i uspemo sjemenke koje pustimo da se poprže dok ne počnu skakat okolo po špaheru. Pretpostavljam da smo u međuvremenu nasjeckali povrće tj. naribali tikvice. Dotične ubacimo u tavu na sjemenke i pustimo da se malo opuste. Kad su se opustile (ne previše) na njih nalijemo jaja koja smo prethodno izbatili s malo soli. Poklopimo i pustimo da se malo kuva. Ali kratko. Onda otklopimo i špatlom ili nekim širokim pomagalom za kuhanje preokrećemo komad po komad kajgane. Ne možemo nažalost cijelu preokrenut ko klasični omlet jer je puno tikvica u igri, a premalo jaja.
A onda, kad su jaja kuhana, ugasimo špaher. Po kajgani izmrvimo skutu ili svježi sir ili naribamo neki obični vulgaris sendvič sir. Poklopimo dok je još vruće da se mliječni proizvodi rastope. U međuvremenu ćemo čistiti avokado ili neko drugo krasno voće. 

Nakraju sve pospemo sa čilijem i poslužimo uz nasjeckani i blago posoljeni avokado uz opcionalno škropljenje limetom ili limunom.

Isto tako, moguće je u fazi prženja sjemenki ubaciti malo nasjeckane slanine, ili u fazi tikvica dodati malo češnjaka... Ovo na slici je varijanta napravljena s ostacima od kelja kuhanog na pari (u onim super bambusovim sitima šta kinezi kuhaju dim sum i slično)

Eto. Bude jako fino i slasno. I masno. A masno je okej. 
A kao bonus gratis evo još jedne hranjive sličice koja ne treba puno opisa :)

 

To je doručak. Avokado i kravlja skuta su zakon <3 <3 <3
Kao i paprike i balančane. I marelice. I rikula.

...

Idem jest nešto zdravo.