Neke nove pobjede...

Dragi moji čitatelji,
sigurno ste zaboravili na ovaj blog i pomislili (krivo) da sam odustala od kuhanja i fotkanja. Međutim, nisam.

Neki od vas znaju da sam u gastronomskoj depresiji već mjesecima. Razlog tomu je (bila) moja žuč, točnije žučni kamenci kojeg smo od milja zvali "rolling stonesi", isprovocirani trudnoćom, koji mi zadnjih godinu dana zadaju muke isusove. Kao prvo, bolovi su bili neizdrživi. Kao drugo, ništa nisam smjela jest. Nisam vidjela poantu pisanja o dvopeku s posnim sirom, kuhanom cvjetačom i čajem od mente. No ti su dani iza nas.

Prošli tjedan su mi uspješno otklonili Micka i Keitha, skupa s ostatkom ali i žučnom kesom. Moja prehrana se i dalje sastoji od spomenutih, no u međuvremenu sam uspjela dovinuti se niskomasnoj kuhinji, te u rukavu imam pregršt ideja i primjera kako ju realizirati.

Jasno mi je da se većini vas zdravih sretnika to neće nimalo svidjeti.

Vjerujte mi, ne sviđa se ni meni. Nimalo.

Kao zagriženi pobornik paleo i LHCF prehrane, ovo me je dotuklo. Ali ja, vječni optimist, smatram da mi je ovo idealna prilika da skinem sva ta nagomilana kila, i usput sačuvam zdravu pamet.

U međuvremenu, da bih odvratila misli s hrane, pokrenula sam beauty blog. Nemojte se smijati. Zapravo je puno uspješniji od ovog bloga, vjerovali ili ne. I pišem tamo često. Pa ako vas zanima čime se trackam i kako se šminkam, slobodno navratite u Sjajolikin kutak :)

Ovim putem želim objaviti povratak s bolovanja i početak nove ere Frižidera. Nemasnog.

Neću vas previše daviti o dobrobitima low-fat prehrane, jer smatram da ih nema, ukoliko vam zdravstveno stanje ne diktira drukčije - kao meni. Ponudit ću vam ideje i naravno, odokativne recepte relativno zdravih obroka, par sličica (uglavnom sa smartphonea jer zbilja ne stižem aranžirati hranu) i pokoji "rant" o koječemu. Možda se pojavi kakav receptić za klince.

Ostavljam vas u iščekivanju prvog "mršavog" posta, u kojem ću pričati o šparogama i njihovoj eleganciji na tanjuru.



Ljubi vas nemasni Frižider <3

Kamenice i mušule na crveno

Super je živit u Dubrovniku. Onda ti je blizu Ston sa svojim čudesnim Malostonskim zaljevom. A kako smo mi ljudi s Korčule, svako malo neko prolazi preko Stona. I svrati kod divnih ljudi koji se bave uzgojem školjaka. Pa smo ovaj put ovjekovječili tih 40 kamenica koje je većinom pojeo moj divni kontinentalni muž. Mislim da smo razmjenom prstenja razmjenili i ukuse, tako da ja žudim za trgancima, vrhnjem i zlevankom, dok on eto, mlati kamenice i ubija se u pošipu.
Ja sam ovaj put malo podivljala, pa sam po kamenicama kapala rižin ocat, soja sos, čili umak i slično. Iskreno, nisam oduševljena. Kap limuna i korica kruha još je uvijek najbolji način za jest kamenicu. Barem ovu malostonsku.


Rudolf je bio reko jednom, da je jest dobru kamenicu kao da ljubiš sirenu. I tu je negdje. Vrlo je senzualno, mada prilično ljigavo.

Kamenice dakako ne prolaze bez mušula, pa samo ih obrnuli na crveno. Postupak je sljedeći:

Na maslinovom ulju popržit sitno sjeckanu kapulu, pa dodat na to pelate ili pomadore i učinit salsu. Ulit vina i zapalit da alkohol izgori. Stavit petrusina. Ni slučajno solit, mušule će pustit more i bit će točno taman slano. Ubacit oribane i čiste mušule i poklopit da se otvore. Kad su se otvorile, posipat krušnim mrvicama po volji. Neko voli gušće, neko ne. Kad mrvice upiju salsu i more, služiti toplo uz kruh (bijeli, normalan kruh).

Mušule koje smo nekidan jeli su bile pak "na bijelo", tj. samo s vinom, česnom, mrvicama i petrusinom, bez kapule i pomadora. Ja nekako više volim ovako. Ja sam "crveni tip" :)


Fotka finalnog uratka je očajna, al otkad imam smartphone više se ni ne trudim. Uz pomahnitalog jednogodišnjaka koji me ne pušta na miru ni minute, i ovo uspijeh. Hvala ukućanima što ga zabavljaju dok pišem ovaj post...

Kupus na tabak

Ništa specijalno. Samo da se uštipnem i da vidim jesmo li ovaj blog i ja živi.
Jesmo. Jedemo, punimo i praznimo frižidere.
Jednog smo čak i kupili u Veloj Luci.

Nisam spavala puno sinoć.
I neću još neko vrijeme.

Pa da ne trkeljam gluposti, evo jedne kolovoške iz dotičnog veloluškog Frižidera.

Kupus na tabak, slani črnci i pogače, uz domaće bilo, uz zrake sunca koje se probijaju kroz lozu.
Recept i priča oko kupusa na tabak je fascinantna, i kaže se "Na prvi augusta, jide se kupusa..."

Savjet za početnike raštikare - kad ljeti spremate raštiku, stavite je u zamrzivač prije spremanja, da omekša. To je trik. A kad je jedete zimi, onda netreba, jer je - hladno samo po sebi.

Al o tom po tom, kad uspijem ukrast koji sat danu, a to će bit... jednom...

Keksi za odojčad + rižino mlijeko

Eto, naš osmoipolmjesečni sisojed malo pomalo prelazi na krutu hranu, pa opet malo više boravim u kuhinji čarobirajući deminutive. Em mrkvicu, tikvicu, brokulicu, graškić, rižicu, palenticu, ovo i ono.
Predstavili smo našem Zmaju keksolino u njegovom 6. mjesecu, i obožava ga. Je, napadajte me sad kako to nije zdravo ni prirodno, kako šećer (kojeg i ovi keksi sadržavaju) se ne treba davat maloj djeci, ko ko ko daaa, odslušat ću vas kokoši, nije problem. Isto tako ja vama neću kokodakat čime vi hranite svoje klince i šta same jedete kad niko ne gleda. Tek toliko, da se ogradim od glupiranja pokoje pametnjakovićke.

Dakle keksi. Mala doza, to ionako ne bi smjelo puno stajat. 

DOMAĆI KEKSI #1

- 60 g maslaca

- cca ¾  šalice oštrog pšeničnog brašna

- 1 manji žumanjak

- 6 žličica rižinog mlijeka (odnosno prema potrebi)

- jedna čajna žličica smeđeg šećera (demerara)

- na vrh noža cimeta

- na vrh noža sode bikarbone

Maslac i brašno “umrviti” i dodati žumanjak. Po potrebi dodavati brašno i rižino mlijeko do željene konzistencije (gusta pasta koja se ne lijepi). Dodati sodu bikarbonu, cimet i šećer. Umijesiti još jednom, ali ne previše da ne postane žilavo. Oblikovati kuglice, poredati po plehu i malo spljoštiti. Peći na 150 stupnjeva uz ventilator, cca 20-30 minuta, dok ne otvrdnu. Paziti da ne zagore.

Služe se kao topla kašica, rastopljeni tj. natopljeni u mlijeku. Kojem mlijeku? Rižinom, naprimjer, jer nam je kravlje još uvijek off limits. Pa evo i tog recepta, koji je odokativna kompilacija procjena recepata iz raznih izvora. Moram reć da je okusom FAKAT OKE. Nije baš najdivnija stvar na svijetu ali je FAKAT OKE. Okusom (od sada isprobanih adaptiranih, sojinih, zobenih) najbliže majčinom mlijeku.

RIŽINO MLIJEKO

- 400 g skuhane smeđe riže

- 1 litra vode

- prstohvat soli

- 4 čajne žličice smeđeg šećera (demerara) ili nekog drugog prirodnog slada

Rižu procijediti i staviti u blender. Dodati hladnu vodu i ostale sastojske i blendati. Procijediti kroz grublje sito. Procijeđenu kašu od riže vratiti natrag u blender i dodati pola procijeđenog mlijeka. Ponovno zblendati i procijediti kroz isto grubo sitno. Oprati blender, te u njega uliti mlijeko, još jednom zblendati i procijediti kroz fino sito ili gazu. Rashladiti i piti, kažu da može stajati u frižideru do 2 tjedna. Ja ne bih bila toliko sigurna, i smatram da bi ga bilo dobro potrošiti u roku 3-4 dana.

Čak kava s rižinim mlijekom nije skroz grozna, kao s npr. zobenim. Ali to su sad već osobne preference.
Eto, to je to za sada... Mi inače držimo neku dijetu od 3 tjedna (cijela familja osim maloga) gdje se jedu svaki drugi tjedan po jedna stvar u danu u neograničenim količinama. Tako da nam je jučer bio dan od kuhanoga mesa, danas je dan od riže, sutra je dan od mliječnih proizvoda. Nismo gladni, al bome nije da nešto specijalno kuhamo. Kad završe ta tri tjedna ćemo vidit na šta ličimo.

Dakle, vidimo se za tri tjedna, u međuvremenu možda padne recept za današnje kekse bez šećera, sa suhim voćem, koji se upravo hlade na pladnju... sve ovisi o ocjeni stručnog žirija :)

Stonska torta od makarula

I tako. Sretan Uskrs ko hoće. Svanuo je i taj dan - napravih moj najdraži kolač, stonsku tortu od makarula. Pa ću danas pisat o stonskoj torti a poslije ili predvečer ću pisat o ručku. Možda. Ako sve bude po planu.

Na stonsku tortu me potakla Ana-Marija s nedavnom objavom slike iz gradske kavane, a još od vjenčanja kad je Ivanina baba Ana poslala jednu pravu pravcatu i podjelila recept, a i Uskrs je, pa treba nešto slatko napravit, pa eto.

Pošto meni vrag ne da mira, ja sam opet pokusirala i radila svoju interpretaciju; što zbog trenutačnog neimanja svinjske masti, što zbog obijesti. Pa krenimo redom. 

Potrebno nam je:

- 500 g paste - i to "ziti" oblika veličine 10, što su zapravo dugačke i glatke penne (hvala wikipedija)

----------- za tijesto tj. koru tj. omotač ---------------

- 1 jaje

- 2 žlice maslinovog ulja

- šalica vode s neotopljenim prstohvatom soli (vidi originalni recept)

- pola žlice aceta balsamica

- brašna "koliko pođe" (miješano oštro i glatko brašno)

----------- za smjesu tj. punjenje ---------------

- 250-300 g oraha (mljevenih)

- 50-100 g badema (mljevenih)

- 60tak g čokolade za kuhanje (naribane - nisam mogla odolit)

- 500 g smeđeg šećera

- korica limuna

- cimet

----------- za poljevanje pri slaganju torte ---------------

- 4-5 jaja

- kruškovac

- kardamom

- 2-3 žlice smeđeg šećera

- malo vode

----------- postupak: ---------------

Prvo se stavi pasta kuhat. U veliku teću, u posoljenu kipuću vodu, da se skuha al dente - kako piše u receptu. 

Dok se pasta kuha, neka vam neko samelje orahe i mjendule, ili ih sameljite prije. Ubacite ih u jednu teću, skupa sa naribanom čokoladom, cukarom, koricom limuna i cimetom i dobro izmještajte.

Pasta će se još kuhat, a vi možete počet mijesit tijesto tj. omotač tj. koru. Izbatite jaje s vodom, uljem i octom. Dodavajte brašno, ali ne previše. Kad prestane bit tekuće prebacite ga na radnu plohu i jako mijesite rukom da se gluten dobro razvije i da se prestane lijepit za plohu (za ruku se neće prestat lijepit). Pouljit maslinovim uljem i pustit sastrane. 

Pastu dobro ocjedit i ohladit pod hladnom vodom. Ne bi se smjela slijepit. 

Naporno je pisat recepte.

E onda. Pastu pomješat s pola smjese od oraha i šećera.

U jednu zdjelicu izbatit jaja, dodat vodu, kruškovac, šećer i kardamom.

Ono tijesto razvuć preko teće koja bi trebala bit plića i šira i dobro namašćena maslinovim uljem i maslom (tj. svinjskom mašću - vidi originalni recept)

I sad slažemo. Na dno stavit malo smjese od oraha, onda jednu trećinu paste. 

To zaljevat trećinom izbaćenih jaja sa kruškovcem i začinima.

I onda opet, posut malo smjese od oraha, stavit pastu, polit jajima s kruškovcem.

Još jednom ponovit postupak.

Na kraju preklopit tijesto što visi preko ruba teće preko makarula, premazat velikodušno s maslom otopljenim u maslinovom ulju. Stavit peć uru, uru i kvarat na 150.

Kad je gotovo ostavit da se dobro ohladi, prekrenut i posipat cukarom.

I gotova je. Probali smo jutros za doručak. Jako je fina. Osjeti se kardamom lijepo. Tijesto tj. kora mi je malo glupo ispala pri spajanju pa je mjestimice jako debela. Ali ne smeta; fina je :) samo grubo izgleda. 

Napravili smo i ashuru, i to od zobi s goji bobicama i sušenim borovnicama... peče se kozlić i patka, al o tom u sljedećem postu.

A evo i recepta za stonsku tortu u originalu, kako ga je prenijela draga Ivana :)

Stonski makaruli - by baba Ana

Sastojci:

- ¾ kg paste – špageti  br. 8 ili 10

- 50 dkg oraha

- 10 dkg krušnih mrvica

- 7 jaja

- ¾ kg šećera

- brašno

- sol

- ulje

- ocat

- vrećica cimeta

 - kora od limuna

- svinjska mast

- kruškovac

  

- teća u kojoj se peku bi trebala biti šira i plića

- ¾ kg paste špageti br. 8 ili 10 (bolje 10) – skuhati je al dente (bitno je da nije sirova, ali ne ni prekuhana) s otprilike 1 žlicom (velika) soli – polako miješati i paziti da se ne slomi – izliti u sudoper (ili veliku procjedaču) i zaliti vodom – pustiti da se ocijedi, ali da ne ostane suha

- ručno izbatiti 1 jaje i dodati 2 žlice biljnog ulja

- u veliku šalicu vode dodati žlicu soli i dobro promiješati – pustiti da ostatak soli padne na dno

- smjesi dodati zasoljenu vodu (nek talog od soli ostane u čaši) i pola žlice octa – dodavat brašna „koliko pođe“ – ručno miješati – tijesto mora biti laganije (nikako tvrdo) – napraviti od njega loptu, pouljiti je i ostaviti da „počine“

- samljeti 50 dkg oraha (može i 40), dodati im - 10 dkg krušnih mrvica, vrećicu cimeta, cijelu koru od limuna i   ¾ kg šećera – ručno izmješati

- u međuvremenu je i pasta i tijesto spremno

- pastu podijeliti na tri dijela

- teću dobro namazati masti (ne maslom ni margarinom)

- razvaljati tijesto i prekriti teću (nek rubovi padaju preko ruba teće – moguće je da bude i više tijesta nego što će biti potrebno) i dobro pritisnuti prstima po svim rubovima da ne ostane mjehurića

- staviti malo smjese na dno teće (tj. tijesta)

- prvi dio paste umiješati u smjesu, izvaditi je i staviti na dno teće i na vrh dodati: 

– malo smjese

- 2 ručno izbaćena jaja (ravnomjerno rasporediti)

- 1 i pol žlica masti (ravnomjerno rasporediti)

- 2 žlice smjese kruškovca (u čašu vode staviti 10-15 kapi kruškovca (ili ekstrata) i malo šećera

- postupak ponoviti još dva puta

- nakon zadnjeg dijela sve prekriti dijelom tijesta koji visi sa strane teće – paziti da ne bude previše tijesta na sredini (baciti višak) – žlicom masti namazati cijelu površinu ( ugrubo) (pogotovo spojeve)

- peći na 150 °C otprilike 1 sat

Gregada?

Neam vremena. Više nemam vremena. Al to ne znači da loše jedemo. Štoviše. Nadoknađujemo sve one zagrebačke bezribne godine. Svaku subotu posjećujemo peskariju. Kupimo ribe. Jedno vrijeme je ono bilo iglica. Pa smo se UBILI u iglicama. Pa smo eto prošlu subotu uboli vrnute i barakokule i to smo lijepo ispekli i isprigali kad nema gradela tu u stanu. Tako mi to prigamo ribu svaku subotu i obavezno padne krumpir salata s kapulom, domaćim octom i maslinovim uljem. Kad i kad u krumpir salatu ubacimo malo čihore. Ili nekog drugog zelenja. Usput smo se počeli bavit i klijanjem raznoraznih klica, al tom drugom prilikom.

Nego prošla subota, e. Nabasasmo na nekog dunda koji je imo nadasve zanimljivu škarpunadu, same škrpine i kovači. Pa smo ih lijepo skuhali. U teći. Jer kupili smo i 3 kila mušula. Nisu bile baš 100% pune, ali smo ih ionako trebali radi mora.

Kuhali smo ih s patatama, vinom, lukom, paprom, lovorom, petrusinom, maslinovim uljem i vodom. Ionako ima miljun recepata za gregadu. Svako ima svoj đir. Mi smo se lijepo najeli, pa kako god. A pošto imam vintage tipkovnicu koja se čuje nadaleko i naširoko, a Zmaj spava, ode ja jest bukovače s vrhnjem, a vas ostavljam sa slikama.

Jedva čekam subotu.

Lisnato naše svagdašnje

 Postali smo džaneri za lisnato, a to je jako dobro da naš opseg. Struka.

Danas smo se ulistili i slistili. Nalistali smo se. Kako smo nekidan kupili dva lisnata od pokile, a spremajuć ih u Frizhider našli još 2, odlučili smo ih riješit. Prvo lisnato je pošlo ća u vidu pite od poriluka.
Poriluk se opere, nasjecka. U tavu se stavi sjeckana slanina da se poprži. Na to se baci poriluk i zdinsta. Kad je to prikraju ulije se 2 deca vrhnja za kuvanje, malo crvene paprike i bijelog papra. I onda standardni postupak pa u pećnicu.

Uz to smo jeli pečenu svinju i kozu od jučer, kiseli dinstani kupus, salatu od cikle i malo (k)ćeri rajčica.
Za desert je ošlo drugo lisnato, po ričeti moje drage sugrađanke Ana-Marije, s njenog difnog bloga:
http://damijenestoslatko.dobrahrana.jutarnji.hr/slatko/tarte-fine

Moja je fotka dokumentaristička, ali zato jer tarte-fine od jabuka bila njam njam njam i pojedena u par zalogaja. Živijo maslac!