četvrtak, 28. srpnja 2011.

Bezglutenska pitica od sira (i kupus i zeko)


Jučer nabasah na sojino brašno od Sojaprotein-a. Jako je fino mljeveno, i kad se mijesi nije ko blato, tj. krupno kukuruzno ili raženo. Kaže da nije GMO. Da se malo odmorimo od kukuruza, koji pogubno utječe na naše linije, heh. Umjesih masno tijesto od 100 g maslaca, jedne šalice sojinog brašna i jednog jaja, i odokativne količine šećera. Bilo je malo presuho pa sam ga samo blago poškropila vodom da ga mogu umjesit. Namastila pleh, poljepila to tijesto po plehu, u medjuvremenu sam smutila 250 g sira i 4 žumanjka, dodala koricu naranče, vanilin šećera također odokativno, i iscjedila par kapi limunovog soka u to - ne znam ni sama zašto, ali nije smetalo. I napokon sam nalila sam tu sirno-žumanjkastu smjesu u pleh sa tijestom. Pekla sam dok nije bilo gotovo LOL. I mogu vam reć... Odlična je pitica. Ili krostata. Ili koji vrag je to već. Dapače, oduševljena sam okusom sojinog brašna kao deserta. 


Također priznajem da se ne osjećam baš najbolje dok jedem soju, obzirom na aktualne optužbe da je kancerogena i da ne valja i da je otrovna i da ljudski rod pari zbog nje i blah. Al ne jedemo je često. Nekad dodam koju žlicu u polpete ili mesnu štrucu, nekad je eto zgodna kao tijesto.
A zadnjih dana se ubijamo u glavatom kupusu. Na sreću, dobivamo domaći, netom ubran. Glavice su... hm, boje da kažem glavurde tog kupusa su cca 4-5 kila svaka. Ako ne i više. Suludo je divan i zdrav, hrskav i čio <3 Radim ga uglavnom na "kineski" alitiga pirjani kupus s povrćem, jajima i tabascom. Evo slike dole, al odurna je slika, pošto kuvam uglavnom iza 5 kad je svjetlo nikakvo, a pojedemo ga prije nego ga uspijem aranžirat hahahaha :) Ovaj lijevi kupus je s balančanama, tikvicama i kurkumom, iako se intenzivna žuta ne vidi zbog očajnog svjetla u našoj kuhinji.

 

A ovo desno je opet zec. To smo jeli prekjučer. I to opet na "kineski", s đumbirom, mrkvom, domaćim srebrencem, gljivama i paprikama. Divno, nemasno meso, kojeg zadnjim mjeseci jedemo barem jednom tjedno, zahvaljujući divnim roditeljima mog dragog, koji ih uzgajaju. 
Ovi "kineski" tanjuri uglavnom izgledaju OČAJNO na fotkama. Ko izbljuvci i povraćotine. Al na stranu to. Bitno je da su strašno fini i da se mogu jest štapićima!

Nema komentara:

Objavi komentar