četvrtak, 28. srpnja 2011.

Bezglutenska pitica od sira (i kupus i zeko)


Jučer nabasah na sojino brašno od Sojaprotein-a. Jako je fino mljeveno, i kad se mijesi nije ko blato, tj. krupno kukuruzno ili raženo. Kaže da nije GMO. Da se malo odmorimo od kukuruza, koji pogubno utječe na naše linije, heh. Umjesih masno tijesto od 100 g maslaca, jedne šalice sojinog brašna i jednog jaja, i odokativne količine šećera. Bilo je malo presuho pa sam ga samo blago poškropila vodom da ga mogu umjesit. Namastila pleh, poljepila to tijesto po plehu, u medjuvremenu sam smutila 250 g sira i 4 žumanjka, dodala koricu naranče, vanilin šećera također odokativno, i iscjedila par kapi limunovog soka u to - ne znam ni sama zašto, ali nije smetalo. I napokon sam nalila sam tu sirno-žumanjkastu smjesu u pleh sa tijestom. Pekla sam dok nije bilo gotovo LOL. I mogu vam reć... Odlična je pitica. Ili krostata. Ili koji vrag je to već. Dapače, oduševljena sam okusom sojinog brašna kao deserta. 


Također priznajem da se ne osjećam baš najbolje dok jedem soju, obzirom na aktualne optužbe da je kancerogena i da ne valja i da je otrovna i da ljudski rod pari zbog nje i blah. Al ne jedemo je često. Nekad dodam koju žlicu u polpete ili mesnu štrucu, nekad je eto zgodna kao tijesto.
A zadnjih dana se ubijamo u glavatom kupusu. Na sreću, dobivamo domaći, netom ubran. Glavice su... hm, boje da kažem glavurde tog kupusa su cca 4-5 kila svaka. Ako ne i više. Suludo je divan i zdrav, hrskav i čio <3 Radim ga uglavnom na "kineski" alitiga pirjani kupus s povrćem, jajima i tabascom. Evo slike dole, al odurna je slika, pošto kuvam uglavnom iza 5 kad je svjetlo nikakvo, a pojedemo ga prije nego ga uspijem aranžirat hahahaha :) Ovaj lijevi kupus je s balančanama, tikvicama i kurkumom, iako se intenzivna žuta ne vidi zbog očajnog svjetla u našoj kuhinji.

 

A ovo desno je opet zec. To smo jeli prekjučer. I to opet na "kineski", s đumbirom, mrkvom, domaćim srebrencem, gljivama i paprikama. Divno, nemasno meso, kojeg zadnjim mjeseci jedemo barem jednom tjedno, zahvaljujući divnim roditeljima mog dragog, koji ih uzgajaju. 
Ovi "kineski" tanjuri uglavnom izgledaju OČAJNO na fotkama. Ko izbljuvci i povraćotine. Al na stranu to. Bitno je da su strašno fini i da se mogu jest štapićima!

srijeda, 20. srpnja 2011.

Ćofte u salsi + niska kukuruzna pogača

Obožavam luk. Volim ga, i baš me briga što smrdi. I on i ja poslije njega.
Lijevo možete vidjeti što su nam poslali iz ruralnih krajeva. Minijaturni kozjak, malecni srebrenac, ali zato gigantski češnjak. I ono, kažeš - samo jedan režanj češnjaka. A u češnjaku - 4 ogromna režnja LOL. Dobro mi ispala fotka. Davor kaže da je za kalendar - LOL.
Nego. Prošlu nedjelju sam odlučila opet napravit ono nešto što sam bila jednom radila pa je ispalo dobro. To bi bili ćevapi žličnjaci, malo preprženi i kuhani u salsi od pomadora. E ovaj put sam možda premalo jaja stavila, premalo brašna, a previše mesa i slanine, pa onda žličnjaci nisu bili, nego su ispale nekakve poluraspadnute kugle od mljevenog mesa. Al ajde.
Pojelo se.





Dakle, potrebno je:
za salsu:
4 vrste luka (kapula, kozjak, češnjak i srebrenac - sa slike)
2 konzerve pelata (ili ekvivalentna količina svježih - kako vam drago - meni se nije dalo)
maslinovo ulje
1 litra vode
2 paprike
malo šećera

za ćofte (ćevap + ćufte + kofte):
800 g mljevene svinjetine
2 jaja
šaka sojinih ljuspica
2-3 žlice kukuruznog brašna (da poveže)
panceta (po volji)
crvena paprika
sol, papar, chilli, soja sos

Prvo uradimo salsu. Luk sjeckat, pa popržit na ulju, dodat paprike i pomadore, malo šufigat, i pustit da kuha. U medjuvremenu pomiješat sve sastojke navedene pod "ćofte" i oblikovat u željene oblike. Ja sam radila žljičnjake al su se raspali ŠMRC (ako želite riskirat, možda dodajte još jedno jaje i par žlica kukuruznog brašna - trebali bi uspjet) - ali moguće je formirat male pljeskavice, ili ćevape ili kuglice...
I kako ih formiramo, tako ih bacamo na vruće ulje i pržimo sa svih strana da se speku - ne do kraja, nek ostanu sirove iznutra - skuhat će se u salsi.
I tako, kad smo ih popržili i ocijedili na papiru, ubacimo ih u salsu koja već sada veselo krčka. Tresemo lonac tu i tamo, malo promješamo, ali ne žestoko da se ne raspadnu ćofte :D

















Uz to sam improvizirala i nekakvu kukuruznu pogaču. Koja je izgledala sirovo, ali je bila iznimno jestiva.
Za nju je potrebno:
2 šalice (velike) kukuruznog brašna - koristila sam brašno od Eko Severa (iako ima tragova glutena, jako je sitno mljeveno i tako je fino radit s njim <3)
2 jaja
2 žlice svježeg sira
pola vrećice ribanca
malo ulja ili maslaca (2-3 žlice)
kocka feta sira - ili neke slične imitacije (veličine 4x5x5cm)
2-3 žlice mlijeka
sol

Postupak je jednostavan. Sve to izmješat i izmečit i isipat u namašćen pleh. Peći dok ne porumeni :D

Uglavnom, i pogača i ćofte su jako pasale uz malvaziju. Iako je meni barba Livijevo vino sto puta bolje. Iako dolazi u demižani od 5 litara. Eh. Jedva čekam doć u tu Vela Luku <3

Sljedeći put - rombići od kukuruznog brašna s humus-varijacijom (navukla sam se, moram prestat, totalno se kosi s paleo-principima :( - al šta je tu je, posjelo se LOL)

utorak, 12. srpnja 2011.

Sladoled (?) od borovnice


Daklem. Imali smo slatko vrhnje i borovnica. Pa smo improvizirali.
Palo nam je na pamet da bi mogli zblendat borovnice i umjesit u šlag.
Pa nam je onda u procesu palo napamet da bi mogli taj šlag s borovnicama zaledit.
Onda smo svako 15-20 min u frizeru premješavali taj šlag s borovnicama.
Nakraju se fakat smrznuo i bio je super konzistencije a bome i okusa.
Ali postoji jedan problem - a to je Veronikino slatko vrhnje, koje je DOZLABOGA <3 masno, i onda se po nepcu počinju skupljat naslage mliječne masti, i tak... nije baš najljepši osjećaj :)
U svakom slučaju, šlag sa zblendanim borovnicama - preporučujem. 

nedjelja, 10. srpnja 2011.

Zeko iz pećnice & džus od maline by Davor

E kako sam se počela hvaliti s domaćom hranom, tako je i domaći zeko došao na red. Uzgojen u strogo kontroliranim uvjetima, hranjen najboljom mrkvicom, zec je meso posnije od piletine. Pošto je nedjelja, lijeni je dan s 11 toplotnih udara (za sada) mi smo danas posvetili dan dobroj klopi.
Danas je u Frižideru kuhao gost chef - moja ljubav - Davor <3 Stoga, da ne duljim, evo i recepata za nedjeljnji ručak.


Zeko iz pećnice
potrebno je:
1 zreli zec
mrkva, paprike, bukovače, luk, svježa rajčica
sol, ulje, začini po želji








Zeca nauljimo i posolimo, povrće narežemo, i zatim sve đuture poklopljeno u pećnicu na lagano, cca 2 sata. Pred kraj zapeći desetak minuta na jačoj temperaturi. Služiti uz bukovače sotirane na maslacu i krumpir s peršinom ;)



Džus od maline
potrebno je:
1 mjerica malina
pola šalice šećera
8 dcl vode
blender alitiga štapni mixer
cjedilo

Maline operemo i zblendamo, dodamo šećer i vodu, te procijedimo.
Poželjno je dobro rashladiti napitak u FRIŽIDERU!
Prije služenja čašu opcionalno umočit u šećer, prethodno joj namazavši rub dekorativnom malinom.
I to bi bilo to!

Pate od pilećih jetrica (i salata)


Napokon da su moji "ramekins" poslužili kčemu. 
Dobili smo nekih 20 deka domaćih jetrica, svježe zaklanih pilenaca. Mi jako volimo jetrica, a pileća su mi na  2. mjestu najdražih iznutrica - IKAD (na prvom mjestu su svinjska <3 mmmm)
Shodno tome, kod tete Veronike smo uboli maslaca, snašli se s novim štapnim blenderom i uz pomoć onih 10 kila kuharica koje spomenuh - uradih svoj prvi pate.
I tako očistih jetrica od onih dosadnih malih žilica. Ubacih ih u blender i smljeh.
U medjuvremenu sotirah na maslacu 2 mini glavice luka i 3 pinjule česna (sve domaće, iz istog izvora kao i jetrica) i to ubacih u krvavo-ljigavi blender-mix. Nadalje, u tu žitku masu ubacih cca 10 deka omekšanog masla (bio je na sobnoj temperaturi od +34, op.a.), jedan ljuti feferon s balkona i opet upalih blender. Dodah soli i izlih u male keramičke posudice, pokrih alu-folijom, ubacih u banjamariju i u peć na 150 celzijusa. Piše u receptu da se doda malo šeri brendija, papra, al niš od toga nismo imali - sramota!
Isto tako piše u receptu da se peče cca 20 minuta. E pa ove su se znojile u pećnici skoro sat vremena. Na kraju sam makla alu foliju s vrha, i promatrala kad će nestat krv. I kad sam bila uvjerena da je nestala... Patete su bile gotove.


Kako smo mi bezglutenski ljudi, zamjena za kruh nam nije nešto dekorativna. Ali jednog dana, opet ću radit kruh, makar za druge ljude. Moj kruh nema premca. Ali bezveze se hvalim bez pokrića. Slike neću stavljat, jer je to ZAO kruh. Pun zlog glutena. Gluten je zao. Pekare su vorteksi zla.

U svakom slučaju, pateta je bila prejebena. Još pogotovo kad se ohladila. Uživali smo u njoj uz domaći kozji sir (također iz istog izvora odakle potječu jetrica i luk i ova salata na dnu - u kojoj se nalaze cherry rajčice i feferoni s našeg balkona - i koja je 100% uzgojena lokalno i ručno i totalno mi je to super i totalno je showoff:)