Bezglutenska pitica od sira (i kupus i zeko)

Jučer nabasah na sojino brašno od Sojaprotein-a. Jako je fino mljeveno, i kad se mijesi nije ko blato, tj. krupno kukuruzno ili raženo. Kaže da nije GMO. Da se malo odmorimo od kukuruza, koji pogubno utječe na naše linije, heh. Umjesih masno tijesto od 100 g maslaca, jedne šalice sojinog brašna i jednog jaja, i odokativne količine šećera. Bilo je malo presuho pa sam ga samo blago poškropila vodom da ga mogu umjesit. Namastila pleh, poljepila to tijesto po plehu, u medjuvremenu sam smutila 250 g sira i 4 žumanjka, dodala koricu naranče, vanilin šećera također odokativno, i iscjedila par kapi limunovog soka u to - ne znam ni sama zašto, ali nije smetalo. I napokon sam nalila sam tu sirno-žumanjkastu smjesu u pleh sa tijestom. Pekla sam dok nije bilo gotovo LOL. I mogu vam reć... Odlična je pitica. Ili krostata. Ili koji vrag je to već. Dapače, oduševljena sam okusom sojinog brašna kao deserta. 

Također priznajem da se ne osjećam baš najbolje dok jedem soju, obzirom na aktualne optužbe da je kancerogena i da ne valja i da je otrovna i da ljudski rod pari zbog nje i blah. Al ne jedemo je često. Nekad dodam koju žlicu u polpete ili mesnu štrucu, nekad je eto zgodna kao tijesto.

A zadnjih dana se ubijamo u glavatom kupusu. Na sreću, dobivamo domaći, netom ubran. Glavice su... hm, boje da kažem glavurde tog kupusa su cca 4-5 kila svaka. Ako ne i više. Suludo je divan i zdrav, hrskav i čio <3 Radim ga uglavnom na "kineski" alitiga pirjani kupus s povrćem, jajima i tabascom. Evo slike dole, al odurna je slika, pošto kuvam uglavnom iza 5 kad je svjetlo nikakvo, a pojedemo ga prije nego ga uspijem aranžirat hahahaha :) Ovaj lijevi kupus je s balančanama, tikvicama i kurkumom, iako se intenzivna žuta ne vidi zbog očajnog svjetla u našoj kuhinji.

 

A ovo desno je opet zec. To smo jeli prekjučer. I to opet na "kineski", s đumbirom, mrkvom, domaćim srebrencem, gljivama i paprikama. Divno, nemasno meso, kojeg zadnjim mjeseci jedemo barem jednom tjedno, zahvaljujući divnim roditeljima mog dragog, koji ih uzgajaju. 

Ovi "kineski" tanjuri uglavnom izgledaju OČAJNO na fotkama. Ko izbljuvci i povraćotine. Al na stranu to. Bitno je da su strašno fini i da se mogu jest štapićima!

Ćofte u salsi + niska kukuruzna pogača

Obožavam luk. Volim ga, i baš me briga što smrdi. I on i ja poslije njega.
Lijevo možete vidjeti što su nam poslali iz ruralnih krajeva. Minijaturni kozjak, malecni srebrenac, ali zato gigantski češnjak. I ono, kažeš - samo jedan režanj češnjaka. A u češnjaku - 4 ogromna režnja LOL. Dobro mi ispala fotka. Davor kaže da je za kalendar - LOL.
Nego. Prošlu nedjelju sam odlučila opet napravit ono nešto što sam bila jednom radila pa je ispalo dobro. To bi bili ćevapi žličnjaci, malo preprženi i kuhani u salsi od pomadora. E ovaj put sam možda premalo jaja stavila, premalo brašna, a previše mesa i slanine, pa onda žličnjaci nisu bili, nego su ispale nekakve poluraspadnute kugle od mljevenog mesa. Al ajde.
Pojelo se.





Dakle, potrebno je:
za salsu:
4 vrste luka (kapula, kozjak, češnjak i srebrenac - sa slike)
2 konzerve pelata (ili ekvivalentna količina svježih - kako vam drago - meni se nije dalo)
maslinovo ulje
1 litra vode
2 paprike
malo šećera

za ćofte (ćevap + ćufte + kofte):
800 g mljevene svinjetine
2 jaja
šaka sojinih ljuspica
2-3 žlice kukuruznog brašna (da poveže)
panceta (po volji)
crvena paprika
sol, papar, chilli, soja sos

Prvo uradimo salsu. Luk sjeckat, pa popržit na ulju, dodat paprike i pomadore, malo šufigat, i pustit da kuha. U medjuvremenu pomiješat sve sastojke navedene pod "ćofte" i oblikovat u željene oblike. Ja sam radila žljičnjake al su se raspali ŠMRC (ako želite riskirat, možda dodajte još jedno jaje i par žlica kukuruznog brašna - trebali bi uspjet) - ali moguće je formirat male pljeskavice, ili ćevape ili kuglice...
I kako ih formiramo, tako ih bacamo na vruće ulje i pržimo sa svih strana da se speku - ne do kraja, nek ostanu sirove iznutra - skuhat će se u salsi.
I tako, kad smo ih popržili i ocijedili na papiru, ubacimo ih u salsu koja već sada veselo krčka. Tresemo lonac tu i tamo, malo promješamo, ali ne žestoko da se ne raspadnu ćofte :D

Uz to sam improvizirala i nekakvu kukuruznu pogaču. Koja je izgledala sirovo, ali je bila iznimno jestiva.
Za nju je potrebno:
2 šalice (velike) kukuruznog brašna - koristila sam brašno od Eko Severa (iako ima tragova glutena, jako je sitno mljeveno i tako je fino radit s njim <3)
2 jaja
2 žlice svježeg sira
pola vrećice ribanca
malo ulja ili maslaca (2-3 žlice)
kocka feta sira - ili neke slične imitacije (veličine 4x5x5cm)
2-3 žlice mlijeka
sol

Postupak je jednostavan. Sve to izmješat i izmečit i isipat u namašćen pleh. Peći dok ne porumeni :D

 

Uglavnom, i pogača i ćofte su jako pasale uz malvaziju. Iako je meni barba Livijevo vino sto puta bolje. Iako dolazi u demižani od 5 litara. Eh. Jedva čekam doć u tu Vela Luku <3

Sljedeći put - rombići od kukuruznog brašna s humus-varijacijom (navukla sam se, moram prestat, totalno se kosi s paleo-principima :( - al šta je tu je, posjelo se LOL)

Sladoled (?) od borovnice

Daklem. Imali smo slatko vrhnje i borovnica. Pa smo improvizirali.

Palo nam je na pamet da bi mogli zblendat borovnice i umjesit u šlag.

Pa nam je onda u procesu palo napamet da bi mogli taj šlag s borovnicama zaledit.

Onda smo svako 15-20 min u frizeru premješavali taj šlag s borovnicama.

Nakraju se fakat smrznuo i bio je super konzistencije a bome i okusa.

Ali postoji jedan problem - a to je Veronikino slatko vrhnje, koje je DOZLABOGA <3 masno, i onda se po nepcu počinju skupljat naslage mliječne masti, i tak... nije baš najljepši osjećaj :)

U svakom slučaju, šlag sa zblendanim borovnicama - preporučujem. 

Zeko iz pećnice & džus od maline by Davor

E kako sam se počela hvaliti s domaćom hranom, tako je i domaći zeko došao na red. Uzgojen u strogo kontroliranim uvjetima, hranjen najboljom mrkvicom, zec je meso posnije od piletine. Pošto je nedjelja, lijeni je dan s 11 toplotnih udara (za sada) mi smo danas posvetili dan dobroj klopi.
Danas je u Frižideru kuhao gost chef - moja ljubav - Davor <3 Stoga, da ne duljim, evo i recepata za nedjeljnji ručak.

Zeko iz pećnice
potrebno je:
1 zreli zec
mrkva, paprike, bukovače, luk, svježa rajčica
sol, ulje, začini po želji








Zeca nauljimo i posolimo, povrće narežemo, i zatim sve đuture poklopljeno u pećnicu na lagano, cca 2 sata. Pred kraj zapeći desetak minuta na jačoj temperaturi. Služiti uz bukovače sotirane na maslacu i krumpir s peršinom ;)

Džus od maline
potrebno je:
1 mjerica malina
pola šalice šećera
8 dcl vode
blender alitiga štapni mixer
cjedilo

Maline operemo i zblendamo, dodamo šećer i vodu, te procijedimo.
Poželjno je dobro rashladiti napitak u FRIŽIDERU!
Prije služenja čašu opcionalno umočit u šećer, prethodno joj namazavši rub dekorativnom malinom.
I to bi bilo to!

Pate od pilećih jetrica (i salata)

Napokon da su moji "ramekins" poslužili kčemu. 

Dobili smo nekih 20 deka domaćih jetrica, svježe zaklanih pilenaca. Mi jako volimo jetrica, a pileća su mi na  2. mjestu najdražih iznutrica - IKAD (na prvom mjestu su svinjska <3 mmmm)

Shodno tome, kod tete Veronike smo uboli maslaca, snašli se s novim štapnim blenderom i uz pomoć onih 10 kila kuharica koje spomenuh - uradih svoj prvi pate.

I tako očistih jetrica od onih dosadnih malih žilica. Ubacih ih u blender i smljeh.

U medjuvremenu sotirah na maslacu 2 mini glavice luka i 3 pinjule česna (sve domaće, iz istog izvora kao i jetrica) i to ubacih u krvavo-ljigavi blender-mix. Nadalje, u tu žitku masu ubacih cca 10 deka omekšanog masla (bio je na sobnoj temperaturi od +34, op.a.), jedan ljuti feferon s balkona i opet upalih blender. Dodah soli i izlih u male keramičke posudice, pokrih alu-folijom, ubacih u banjamariju i u peć na 150 celzijusa. Piše u receptu da se doda malo šeri brendija, papra, al niš od toga nismo imali - sramota!

Isto tako piše u receptu da se peče cca 20 minuta. E pa ove su se znojile u pećnici skoro sat vremena. Na kraju sam makla alu foliju s vrha, i promatrala kad će nestat krv. I kad sam bila uvjerena da je nestala... Patete su bile gotove.

Kako smo mi bezglutenski ljudi, zamjena za kruh nam nije nešto dekorativna. Ali jednog dana, opet ću radit kruh, makar za druge ljude. Moj kruh nema premca. Ali bezveze se hvalim bez pokrića. Slike neću stavljat, jer je to ZAO kruh. Pun zlog glutena. Gluten je zao. Pekare su vorteksi zla.

U svakom slučaju, pateta je bila prejebena. Još pogotovo kad se ohladila. Uživali smo u njoj uz domaći kozji sir (također iz istog izvora odakle potječu jetrica i luk i ova salata na dnu - u kojoj se nalaze cherry rajčice i feferoni s našeg balkona - i koja je 100% uzgojena lokalno i ručno i totalno mi je to super i totalno je showoff:)

Souffle dan 1 (i mesna juha)

Danas sam odlučila počet radit slatkiše. Kolače. I ostalo. Pa sam počela najzajebanije moguće. Počela sam sa souffle-om. Pošto sam kupila sto kuharica nekidan, naišla sam na nekoliko interesantno jednostavnih soufflea u koje ne ide brašno. Nažalost, rezultati su (očekivano) katastrofalni, zato neću dijelit recepte. Još.

Ovo je mocha-kakao souffle. Prepunila sam zdjelice, pa je počeo curit. Ali digao se, držao se dugo, nije spao. Kad se ohladio, konzistencija mu je bila aman-taman. Ali okus je bio problem. Iako je sve rađeno po receptu, bilo je previše kakaa. Ili premalo šećera. Svakako, sljedeći put će dio kakaa biti zamjenjen čokoladom u prahu.

Pošto imam samo dvije zdjelice, ostatak smjese sam nasula u malu vatrostalnu. I kako je bilo samo po dnu, ispalo je najuspješnije :) 

Tekstura je zapravo famozna. Ko pečeni mousse od čokolade. Samo eto. Nije baš sladak :/ 

Onda sam popizdila i počela radit drugi souffle dok mi se juha za ručak kuva. Ovaj je isto išao prema receptu, ali sam ga prerano izvadila iz pećnice. Inače je izgledao bolje od ovog prvog. Fini je kiselkast (od džema) i tako je lijepo i čvrsto izgledala smjesa prije pečenja... Ali, temperature čine svoje.

U svakom slučaju ne odustajem. Sljedeće subote (ili možda čak i prije opet radim neki souffle. Sve dok ga ne savladam. Sva sreća pa je juha ispala fantastično. Eno je tamo dragi probavlja. Kaže da su žličnjaci odlični. A ako se pitate - kako sad to bezglutenski, a žličnjaci?! E pa, od kukuruznog su brašna, 3 žumanjka, jednog bjelanjka, malo kopra, maslinovog ulja i stonske soli.

 

A pošto sam se nazajebavala sa ta dva soufflea, nisam nikakav pošten prilog napravila, pa sam junetinu  samo prelila Veronikinim vrhnjem, posula sezamom, i uokolo prosula sol koja je finaaaaa, ova paška i ona tuzlanska sol nemaju veze s mozgom. Očajne su i nema šanse da bacam pare na to više. Domaće je domaće LOL

Parmigianino (takozvani)

Ovo bi bilo moje najdraže jelo-prilog IKAD. Toliko okusa u jednom zalogaju, na jednom mjestu - totalni umami. Balančana koja peče nepce, parmezan koji pojačava dojam, i salsa koja topi sve to u ustima.

Način pripreme je prilično jednostavan. Ja nikad neznam koliko čega točno ide, a neka su jela prespecifična jer nikad ne znate kako će se sirovine ponašat. Nekad će balančane bit pre-suhe pa će popit puno ulja, nekad će pire od rajčice bit pregust, nekad će kapule bit manje, nekad zaboravim česan... Sve u svemu, odokativna metoda je majka svih nauka. Kuhanje nije laboratorijska disciplina, nego (relativno) zdrav razum i nekoliko dobrih lonaca. Pa krenimo:

- nekoliko balančana

- maslinovo ulje

- pelati i pire od pomadora

- česan i kapula

- parmezan

- stonska sol, papar, umeboshi, šećer, mažurana

- bosiljak

Prvo i prvo - staviti kuhat salsu/šalšu. Popržiti luk na maslinovom ulju, lijepo ga zdinstati da ne zagori. Po potrebi dolijat malo vode uz miješanje. Tako će se luk lijepo skuhat i bit će mekan. Zatim dodati nasjeckani česan i kratko ga pustit da se kupa s lukom. Zatim nasjeckane pelate ubacit u to i malo dinstati neko vrijeme, da se poveže. Onda ubaciti ostatak soka od pelata i pire od pomadora. Pustiti da kuha još neko vrijeme, odokativno procjeniti kad počne isparavati. Krećemo na začine. Ovisno o količini, dovoljna je jedna do dvije žličice šećera. Ja ga obično samo prospem iz tegle pa koliko ispadne ispadne. Šećer će dati onu karamelastu notu, a i smekšat će kiselost pomadora. Dodamo umeboshi, ali oprez! Ta tekućina (ima je za kupit u svim "bio" dućanima) je prilično slana - čak 35% je sol, pa ga ne treba puno. Jedna do dvije velike žlice će biti sasvim dovoljne. Tad možete i papar stavit, koji ste prethodno zatukli u mužaru ili istresli iz kesice. 

Pričekati da prokuha, i probati. Ako nije suviše slano, dodati još malo soli - po želji, ali imati na umu da će se salsa još svesti, i da će biti žešća nego dok se kuha. 

Sada već možemo pripremiti mažuranu i bosiljak, koje smo nasjeckali na fine sitne komade. Da vam pravo kažem, meni se peršin već gadi. Ali ako ga volite, samo ga lijepo uvalite u salsu. Nastavljamo kuhati, dok ne bude gotovo :D hehe, salsa se inače kuha duuuuugo, kako bi se dobila konzistencija maltene - pekmeza.

Ali ako ste u frci, bitno da luk nije sirov :)

Dok se ta slasa kuha, pripremaju se balančane ili patliđani. Nakon što se operu i nasječu na duguljaste ploške ili poprečne kružne - kako vam volja - nije ih potrebno soliti/tiskati/cjediti. Neki ljudi će reći da ne vole gorčinu patliđana. A ja im kažem - pa nemojte ih onda jest!

Dakle, patliđane treba pržiti ili u pećnici peći ili na roštilju okretati, da budu gotovi. Kako bi to inače radili. I kad su spremni, sitno ih se posoli i stavi sastrane.

U međuvremenu je potrebno otvoriti parmezan - što ga je više - to bolje. On zapravo povezuje sve slojeve u ovom složencu koji se jede hladan.

I sada slijedi zabavni dio.

U terinu ili neku pametniju posudu - lim za kolače, vatrostalnu posudu ili što već - ređamo redom red prženih balančana, red salse od pomadora, red parmezana koji mora pokriti cijelu površinu. Zatim dalje - red balančana, red salse, red parmezana, i tako u nedogled ili dok ne presušite s materijalima. Kad je gotovo, pričekati da se ohladi tj. stisne, obrnuti da izgleda kao torta (ili izvaditi iz kalupa za tortu), posuti parmezanom, garnirati cherry rajčicom i bosiljkom i jesti dok se ne pojede.

Nadam se da sam pomogla. Ako nisam, javite se na mail frizhider@gmail.com :P

Rizhoto od teletine

Evo jednog simpatičnog jelca, jednostavnog bezglutenskog all-time-favorita. Radi se dakle o telećem rižotu.
Treba vam:
- teletina
- riža
- kapula
- mrkva
- ulje i maslac
- malo bijelog vina
- neke gljive
- sol, papar, vegeta
- voda ili mesni temeljac

A priprema se ovako:
Narežete teletinu (koji god komad našli u vašem Frizhideru) na duguljaste komadiće.
U malo dublju tavu na maslac koji ste rastopili u nešto ulja popržite malo luk, i dodate meso.
Gljive po želji možete ali i ne morate - i ubaciti u to, te pustiti da neko vrijeme kuha, u nadi da gljive neće pustiti puno vode - NEMOJTE IH PRATI tj. namakati. Gljive je dovoljno promeljati u rukama ispod mlaza vode, što kraće, jer popiju puno vlage i onda postanu gumene, i nikad da ta voda ispari, sto problema. Bukovače recimo, NI SLUČANO nemojte prati, već ih krpom ili nožićem operirajte od eventualnih nečistoća. One ionako rastu u sterilnom okruženju, a ako se i koja bakterija nađe - skuhat će se tokom pripreme.

Zatim dodate rižu - na suho. Koliko riže? Nemam pojma. Koliko vam treba.
Pržite tako rižu s navedenim, na suho, dok riža ne pobijeli tj. dok se stvari ne počnu lijepit po dnu tavice.
Zatim podlijete s vinom. Pola deci je sasvim dovoljno, ali dopušteno je naravno i eksperimentirati.
Nakon što je vino iskuhalo, podlijevati s vodom ili nekim finim mesnim temeljcem, ukoliko je pristuan, dok riža ne bude kuhana.
I to bi bilo to.
Služiti uz razne maštovite salate ili jednostavno posuti parmezanom. Ili i jedno i drugo. Neko fino vino nika nije na odmet.

Terina povrtna

Danas mi je bratu bila krizma. Pa smo uza sve ostalo majka i ja zabrijale napravit i tu famoznu terinu.

Recept sam pronašla u kuvarici koju kupih u algoritma. Neeš ti recepta. Spečeš povrtje, otkineš bokun sira, to sve slažeš red po red i zaljevaš pireom od rajčice u koji umješaš želatinu prema uputama na poleđini.

Poanta je da je famozna, totalna pljugica za napravit, a izgleda genijalno i oduševljava sveprisutne. I ne raspada se ko drugi složenci od povrća, ko što je recimo bio ovaj:

Pogodno je i za mrske mi vegane i vegeterijance, samo što oni moraju izbacit sir i komponentu svinjskih nogica tj. želatine. Bojali smo se da se neće stisnut nakon prvotnog promašaja, ali je upalilo. Zahvaljujem se mojoj majci što je bila dovoljno hrabra zamiješat želatinu. Sad sam i ja hrabra i eksperimentirat ću i svaki tjedan radit hladetine. Hladetine su super zabavne. Zapravo je poanta estetika koja je nenadjebiva. Kao kad radiš s epoxy smolom i onda svašta možeš izlit unutra. Ono, cijelu scenu možeš napravit. Dođe ti ko millefiore tehnika sa staklom ili polimernom glinom. Sljedeći put ću napravit neku pastoralu, neki ranokršćanski misterij s anđelima od jaja ili neku sličnu glupost.

Evo još malo sličica za gladne:

 

U sljedećem postu još recepata sa krizme, iden sad malo leć.

Prvi put pt.1

Nekidan sam prvi put probala crvenu pitayu/dragon fruit - Hylocereus undatus.

Moram priznat da me malo razočarala. To je zapravo bijeli kivi s crvenom korom, koji nije kiseo. 

Tekstura je simpatična, i da nije stajala mjesecima u nekoj hladnjači, vjerovatno bi me oduševila la pitaya.

Nadalje.

Prvi put sam klopala pećurkice, takozvane "zlatne šampinjone". Sirove i pohane. 

Prvi put sam spremala zeca na naglo. I baš je za vraga nestalo plina, pa je dovršen puno poslije, električki. 

A džezva je tu zbog pukog dekora.

  

Jučer sam prvi put radila nepovezanu francusku salatu ilitiga "Francusku salatu bez veze" ilitiga "Salatu bez francuske veze" ilitiga svježe povrće i dipping sauce od vrhnja, majoneze, ačeta, senfa sa zelenim paprom i bosiljkom.

I šunku smo kuvali. Slike dodju poslje ručka.

Isplaženi ručak

Htjela bih podijeliti ovu fotografiju s cjelokupnim pučanstvom. To je naš nedavni nedjeljni ručak. Juha od povrća, brokula, potočnica, špinat i - jezik. Na slici glutena nema, osim u soja sosu :/

Hodajući Kvatrić placom jednu nedjelju, naišli smo na juneće jezike. Kilo 26 kuna. Pa to je odlično meso, mislim se ja. Zašto to ne jedemo češće? Nažalost zaboravili smo na hren. Senf je morao poslužiti. Senf <3

Paleo prehrana zagovara MESO. U svim bojama i oblicima. Evo jednog divnog primjera. Jezik. Sami mišić, nevjerovatno jednostavan za pripremu, ukusan, sočan i predivno teksturiran.

Suvremeni trendovi i moda bacaju u zaborav ovakve stvari, te ih čine "poslasticama". Slično se događa sa jetricama, svinjskim nogicama, telećom glavom, hladetinom, švarglom i sličnim. Što fali tom mesu? Zašto se većina ljudi zgrađa nad takvim prehrambenim idejama? Zar smo spali na šnicle i pileća prsa?

...Ili još gore, riblje štapiće?