subota, 18. lipnja 2011.

Souffle dan 1 (i mesna juha)

Danas sam odlučila počet radit slatkiše. Kolače. I ostalo. Pa sam počela najzajebanije moguće. Počela sam sa souffle-om. Pošto sam kupila sto kuharica nekidan, naišla sam na nekoliko interesantno jednostavnih soufflea u koje ne ide brašno. Nažalost, rezultati su (očekivano) katastrofalni, zato neću dijelit recepte. Još.

Ovo je mocha-kakao souffle. Prepunila sam zdjelice, pa je počeo curit. Ali digao se, držao se dugo, nije spao. Kad se ohladio, konzistencija mu je bila aman-taman. Ali okus je bio problem. Iako je sve rađeno po receptu, bilo je previše kakaa. Ili premalo šećera. Svakako, sljedeći put će dio kakaa biti zamjenjen čokoladom u prahu.


Pošto imam samo dvije zdjelice, ostatak smjese sam nasula u malu vatrostalnu. I kako je bilo samo po dnu, ispalo je najuspješnije :) 


Tekstura je zapravo famozna. Ko pečeni mousse od čokolade. Samo eto. Nije baš sladak :/ 
Onda sam popizdila i počela radit drugi souffle dok mi se juha za ručak kuva. Ovaj je isto išao prema receptu, ali sam ga prerano izvadila iz pećnice. Inače je izgledao bolje od ovog prvog. Fini je kiselkast (od džema) i tako je lijepo i čvrsto izgledala smjesa prije pečenja... Ali, temperature čine svoje.


U svakom slučaju ne odustajem. Sljedeće subote (ili možda čak i prije opet radim neki souffle. Sve dok ga ne savladam. Sva sreća pa je juha ispala fantastično. Eno je tamo dragi probavlja. Kaže da su žličnjaci odlični. A ako se pitate - kako sad to bezglutenski, a žličnjaci?! E pa, od kukuruznog su brašna, 3 žumanjka, jednog bjelanjka, malo kopra, maslinovog ulja i stonske soli.


 
A pošto sam se nazajebavala sa ta dva soufflea, nisam nikakav pošten prilog napravila, pa sam junetinu  samo prelila Veronikinim vrhnjem, posula sezamom, i uokolo prosula sol koja je finaaaaa, ova paška i ona tuzlanska sol nemaju veze s mozgom. Očajne su i nema šanse da bacam pare na to više. Domaće je domaće LOL






Nema komentara:

Objavi komentar