nedjelja, 20. siječnja 2013.

Lisnato naše svagdašnje

 Postali smo džaneri za lisnato, a to je jako dobro da naš opseg. Struka.









































Danas smo se ulistili i slistili. Nalistali smo se. Kako smo nekidan kupili dva lisnata od pokile, a spremajuć ih u Frizhider našli još 2, odlučili smo ih riješit. Prvo lisnato je pošlo ća u vidu pite od poriluka.
Poriluk se opere, nasjecka. U tavu se stavi sjeckana slanina da se poprži. Na to se baci poriluk i zdinsta. Kad je to prikraju ulije se 2 deca vrhnja za kuvanje, malo crvene paprike i bijelog papra. I onda standardni postupak pa u pećnicu.

















Uz to smo jeli pečenu svinju i kozu od jučer, kiseli dinstani kupus, salatu od cikle i malo (k)ćeri rajčica.
Za desert je ošlo drugo lisnato, po ričeti moje drage sugrađanke Ana-Marije, s njenog difnog bloga:
http://damijenestoslatko.dobrahrana.jutarnji.hr/slatko/tarte-fine

Moja je fotka dokumentaristička, ali zato jer tarte-fine od jabuka bila njam njam njam i pojedena u par zalogaja. Živijo maslac!






nedjelja, 6. siječnja 2013.

Janjetina na crveno





Danas jedan rustikalni recepat. Ovo bi nama teta Marija iz Vela Luke radila kad bi bili u posjedu nekog slatkog bokuna janjetine ili kozletine tj. jaretine. Potrebno nam je sljedeće:
- janjetina ili jaretina
- poriluka
- česna
- par pomadora
- maslinovo ulje
- malo ružmarina
- petrusina
- soli, papra


Postupak je sljedeći:
nasjecukat česan i stavit u teću pofrigat. Na to bacit nasjeckani poriluk, i zeleno i bijelo. Dok se to friga, nasjeć pomadore.



















Kad je luk pekmezast, ubacit pomadore. Ko da činiš salsu.
Kad je toć dobar, dodat janjetinu. Bilo kakvo meso je dobro, ali janjetina je baš zakon. Jaretina je još bolja.
















Kad je meso unutra, pustit da pirja, podljevat s janjećim temeljcem ili običnom vodom. Dodat soli, papra, ružmarina i petrusina sitno nasjeckanog. I pirjat duuugo dok ne bude gotovo, tj. dok se meso ne počne odvajat s kosti.







































I to nakraju bude ovako nešto. Fino, janjetinasto, toćasto. Tradicionalno se jede iz teće, rukama i kruhom :)



















A kruh je isto domaći. Jutros sam ga zamjesila, al mi se malo prepeko. U zadnje vrijeme guštam radit retardirane kifle.



















A za desert naravno, opet - ashure. Ali gušći. Ječam sa svim i svačim s malo meda. Užasno mi pače taj ječam, k tome i datule, arancini, lješnjaci, orasi... Njom.


srijeda, 2. siječnja 2013.

Novogodišnji ručak

Dan je počeo novogodišnjim hemendegzom. Moj mužić je poželio doručak, jer očito nije znao što ga čeka poslije. Pa je dobio ovo. Ja sam ukrala jedno jaje. Njam.


















Enivej. Onda je krenulo veselje u kuhinji. Bili su nam opet neki najdraži ljudovi na ručku. Sve skupa nas 6.
Počeli smo kaotično, a tako i završili. Kasnilo se, a i sad sam u žurbi jer mi se sin sumnjivo meškolji uspod dekice. Pa krenimo s kruhom.



















Bijelo brašno, pšenične posije, suncokretove sjemenke, C vitamin. I kad se uzdigne valja se i maže uljem maslinovim. I tako nekoliko puta da se dobiju slojevi. E sad, ja nisam baš najstručnija osoba na svijetu i ne želim puno ulazit u neke utjecaje, povijest, etnologiju i običaje drugih naroda. To se radi po ovim prostorima tako, pa bude fin mastan kruh, a kažu da se nakraju stavi novčić u sredinu za sretnika koji ga naže i slomi zub. Kažu neki to je ciganski kruh. Nemam pojma. Nisam okušala sreću s novčićem, ali jesam sa slojevima. Pa je to ispao jedan jako lijep, sočan i mastan kruh. Kombinacija pečene crvene paprike začinjene s octom i hladetine se prokazala kao odlična. Stoga smo je ponovili, jer hladetine ima još za cijeli ovaj tjedan. Mi jako volimo hladetinu, pogotovo ako je od domaćih nogica i uhica.

Kako smo dobili na poklon lijepu veliku zdravu puricu od kojih 4-5 kila, i odlučili da nećemo tradicionalno peći je u komadu, raskomadali smo je i prvo skuhali divan temeljac, tj. juhu. Ona je pak poslužila kao osnova za kiselo-ljutu juhicu a la kineski restoran. Nažalost, pojela se prije nego sam je uspjela slikati. Kako se moj sin odluči jesti istovremeno kad svi ostali sjednu za stol, mene dočekaju hladni tanjuri.

Osim hladetine, kruha, juhe, domaćih kobasa, ostataka pašteta, narezaka i sira, prvo glavno jelo bila je:
ROLADA OD PUREĆEG ZABATKA
punjena bademima, brusnicama, pancetom, kaštradinom, pršutom, ružmarinom i purećim jetricama.
Za početak, trebalo je pripremiti punjenje. Evo kako to izgleda netom pred mljevenje.


















Potom je naravno potrebno nanjeti mješavinu na zabatak koji sam prethodno natukla. evo kako to izgleda:



















Potom se to zarola, jedan po jedan, i umota i stisne u prozirnu foliju. Neću sad tu raspravljat jel to zdravo, nije zdravo. Poslužilo je svrsi, i nije nas otrovalo ništa više nego sendvič iz obližnje pekare. Potom se tako kuhalo u vodi da očvrsne. Nakon kuhanja, izvadi se vani iz folije i poveče koncem. Potom se prži na maslacu u tavi sa svih strana da se karamelizira. Naravno da će punjenje ispasti vani, ali zato se zalije temeljcem, i dobije se krasan umak. Pri služenju je to izgledalo ovako:



















Moram priznat, odlično je. Odlično, odlično, odlično. Meso je sočno, punjenje je krasno i grickavo, a umak je divan. Jetrica u kombinaciji s brusnicama i bademima daju aromu koja baca na krvavice. Ružmarin se osjeti u daljini, a meso zabatka je mekano i maslacasto. Nakon toga na red su došla veličanstvena pureća prsa a la wellington. O da. Divota. Inspiraciju dugujem opet Jamie Oliveru i njegovom božićnom specijalu. Iako unatoč 30 repriza nisam zapamtila kako je on to točno radio, odlučila sam ići klasično. A kako smo bili u cajtnotu, pureća prsa sam prvo pirjala u tavi, da ne bi došlo do sirovih momenata.



















Dakle, s mažuranom i soja sosom, uz dodatak par kapi worchestera, na maslacu su se pirjala skoro do kraja. Nakon toga su umotana u lisnato tijesto, obložena šufiganim gljivama - bukovače, šampinjoni i lisičarke. Prije pečenja:



















Polje pečenja:



















Prerezano:



















Ne moram ni spominjati da je bilo ODLIČNO. Ostao je komadićak, mužu za ručkić danas.
Prsa su neopisivo sočna, gljive su iznimno fine, a umak koji je ostao od pirjanja je FENOMENALAN.
Nisam se previše trudila oko prezentacije, bila sam na knap s vremenom. Ali zbilja je odličan način za spremit puru umjesto da se pepeče i presuši u komadu.
Uz to smo ponovili pire od krumpira i korjenastog povrća, zapečen s maslacem, a evo i ručka u akciji:







































Vino se pilo, salatica se jela, za desert sam opet ponovila ashure, to je predivan puding kojeg ću skuhat opet danas. Ima još par šipaka, taman. Muž je zaključio da je to kuhani muesli, a Rudolf je nekidan radio tzv. watergruvel ili kako se već zove - aromatizirani ječam s ribizlom i tak nečim.

Eto. Idem. Mali mi cvili. Danas nam stiže mala Gabi, pa ću joj umjesit tijesto da možemo pizzu ispeć.