Patka al' dubrovačka ljuta naranča

I tako smo napravili još jedan ručak. I kako to uvijek biva, one fotke napravljene dan prije ili prije samo objeda, puno bolje ispadnu od onih napravljenih za samog obroka. Razlozi su očiti - glad, šušur, žurba da se što prije iznese na stol, da bude toplo dok se počne jest. Tako i aranžiranje nije nešto suvislo, dok vruća patka sjeda na stol, a pire tek izlazi iz pećnice. Pa evo, redom, kako iđaše.

APERITIF
Ovo je samo tako Jamie Oliver. Kako tu u Dubrovniku imamo televiziju, a ja pak dojim, pa dok dojim eto gledam 24 kitchen. I bome sam odgledala svih 20tak repriza Jamievog obiteljskog Božića. I sve mi se svidjelo. Pa smo u Lidlu nekidan našli moje omiljeno grožđe bez koštica. Pa reko zašto ne. Kao i Jamie, sledili smo grožđe, čokoladu koju smo imali u špajzi polomili, iako nije najkvalitetnija čoksa, dobra je. Sleđeno grožđe je zbilja odlično. Sorbet. Kako nema koštice, divno je i idealno za jest. Uz to se naravno služi rakija, i to domaća travarica iz Vela Luke, kao i domaća šljivovica iz Čazme, koja je usput rečeno, ispečena prije punih 32 godine, kad se moj muž rodio <3

PREDJELO
Pijat od domaćih svinjskih derivata - hamburger, šunka, panceta i lardo. Lardo je eksperiment. Sljedeće godine će bit još bolji.

Hladetina od domaće svinje, nogice i uhica. Najbolje komadi :) Majka je odradila hladetinu restoranski, i jeli smo je s ljutom narančom. Tako to rade ođe ;) Ispod je naravno, domaći kruv. Sa zobenim sjemenkama. I Ce vitaminom. Nevjerovatno koliko dugo kruh tako sačuva svježinu. Bude mekan. Divan. Otkriće, totalno.

 GLAVNO JELO
Domaća raca u soku od ljute naranče i klementine, s mažuranom, maslinovim uljem i medom, s pireom od korjenastog povrća i krumpira s maslacem. Ovo je bilo toliko dobro, iako patka izgleda grozno i karbonizirano, kao da je prezivjela teroristički napad. Sokovi su se izgleda malo previše upekli, ali to nas nije spriječilo da je svedemo na kostur. Mast se svela na minimum, tako da je kožica bila iznimno jestiva, a meso je bilo neopisivo sočno. Nije zaludu duck al oranž najpopularniji recept koji padne na pamet kad se spomene patka, a bome nije ni čudo da se odlično spaja sa soja sosom kad je pekinška patka izašla iz kine, kao i soja sos. Zgodno je napomenuti da je patku uzgojila moja svekrva. Najdivnija žena na svijetu. Free range kvalitetno meso, uzgajano i zaklano na najhumaniji mogući način. Sretno meso :) Naranče su dubrovačke, ubrane untuar zidina, a mažurana je iz Vela Luke. Ovo je predivan spoj kontinenta, juga i otoka. Kao i naš sin, LOL.
Pire je pak posebna priča. Pjenasto i lagano, grubo izmečeno korjenasto povrće (celer, peršin, mrkva + krumpir) obogaćeno maslacem i samo lagano posoljeno, te kratko zapečeno u pećnici. Hvala Jamie Oliver na idejama. Iako ništa od ovoga nije točan Jamiev recept, njegov utjecaj je (barem meni) jasno vidljiv.

DESERT
A sada napokon, i ashure, ašura, hašura ilitiga puding od svega i svačega. Ovo je toliko jednostavno, a toliko SAVRŠENO za klopat. Oduševljena sam, oduševljena, oduševljena i mislim da ću ga spremit opet, za sutrašnji novogodišnji ručak. Ovo je bio prednovogodišnji ručak.
Ne poštujem nikakvu tradiciju u vezi s ovim jelom, sve o tome možete čitat na internetu, ja se neću pravit pametna. Al toliko je dobro i ja zbilja uživam u njemu.

Dakle, u ovo čudovište je išlo sljedeće:

ječam, proso, sok od naranče i limuna, filetirana klementina, vanilija, lovor, cimet, kardamom, muškatni oraščić, bademi, kuhani orasi, lješnjaci poprženi, brazilski i indijski oraščić, jabuka, kruška, suhe šljive, suhe marelice, smokve, arancini, datulje, kandirani limun i papaja, grožđice, šećer, brusnice, šipak, gustin.

Ječam, proso i orahe skuhamo, nakraju sve ubacimo u jednu teću, podlijemo vodom prema želji, pustimo da još jednom zakuva, ako je pre rijetko dodamo gustina malo i lijevamo u zdjele i posipamo šipkom kad se ohladi. Milina. Ovo je najbolji desert ikad. 29 sastojaka. Arome začina su prekrasne, grickavost orašastih plodova je nenadmašna iako su kuhani, a šećera sam stavila jako malo, samo 6 žlica na količinu ovih sastojaka. Stavila bi i meda, ali ga nisam mogla nać a bila mi je preša. Danas ću opet napravit ovo. Fakat je ODLIČNO.

I da spomenem domaću klasiku koja nadmašuje sve navedeno, djelo ruku moje svekrve - domaći kolači.

Vanil kiflice po receptu starom 140 godina, salenjaci, trubice, krašotice (raspuknutići, kako ih neki zovu). 

I eto, to je to. Nije Božićni ručak, nije ni novogodišnji, nego onaj između :) 

Svakako planiram dijetu nakon 2.2. O tom po tom, bit će evidentno iz sljedećih postova. 

Al neka traje dok traje, tek je Silvestrovo!!! Imam još danas i 2 dana.

Veličanstvena svinjska pita

Jučer odustah od kontemplacije nad razrezanim prstom i krenuh u nove mesne pohode. Namamio me Džejmi Oliver kuhavši nekakvu britansku pitu s junećom koljenicom i srži i pivom i svim i svačim i to je izgledalo tako gusto i tusto i njamnjamnjam... A tek izraz njegovog lica dok je pokazivo kako se meso raspada i dok je jeo... Auh.
Tako da sam one tri šlicne od svinjskog vrata koje sam izvadila da ih na naglo spečem reda radi da ne bi ostali gladni, odlučila spičit u pitu. I to kakvu. Ispala je bolje od svih očekivanja.

Dakle, prvo toć. Alitiga ghoulaš :)

Kako to biva, otvorih Frizhider i pustih da me inspirira. Nađoh crveni kupus (3 lista), 3 kapule, četvrtinu domaće kisele jabuke, česan, jednu pomadoru, tikvicu, bokun celera, bokun korabice i nešto smrznutog graška (nije na slici). Kasnije je iz Frizhidera iskočio senf, i to jedna jušna žlica, i jedna povrtna kocka (kako ne solim, a temeljca nemam, reko, ajd, neće mi niko zamjerit).
U špajzi nađoh mljevenu crvenu papriku, papar sam izostavila jer se eto pazim (grrrr).
Na ulju s konstantnim podlijevanjem s malo vode, popržih luk, jabuku i česan. Puno luka. Da bude marmeladasto. Tome jako doprinese jabuka. Na to ubacih meso isječeno na komadićke. Nek se dinsta. Polako i sigurno. Onda pomadoru, korjenasto povrće i tikvice, na male kockice ubacih, a sljedio je kupus.
Na kraju zalih s vodom i malo koncentrata od pomadore iz tube (praktičar) i pustih da se kuva.
Došao je na red senf, kockica i kad se to sve spojilo, 2 žlice brašna integralnog. Da malo zagusti, jer ipak ide u pitu, a ne želimo da pita pliva! Pite ne znaju plivati.

I tako sam ja zamjesila prhko tijesto. Ali u međuvremenu sam shvatila da sam ostavila lisnato da se otapa za neki eventualni večernji štrudel s onim domaćim jabukama. Pa sam prhko integralno ostavila u Frizhideru da čeka današnju preobrazbu u krekere za gvakamole. I iskoristila lisnato. To je bio jako dobar potez.

I klasika, razvukoh tijesto dole, napunih ghoulašem, razvukoh tijesto za gore, poklopih. Obzirom na moj stučeno-razrezani prst, majka mi je asistirala pri dekoraciji. Njen fetiš u zadnje vrijeme su lale. Pa eto i lala na piti. Nazajebavali smo se sa stapkicama, ali sve u svemu je ispalo prilično simpatično. Mi se inače volimo zajebavat s hranom, to nam je u familiji. Nadam se jednog dana izvuć fotke s mojih rođendana i pokazat vam na šta su ličile slavljeničke torte by moja baka <3

No dobro. Evo kako izgledaše Veličanstvena svinjska pita prije pečenja, premazana žumancem:

Za potrebe ovog fotosešna, vratili smo na stol ovaj nesretni plavi stolnjak, koji već danima služi kao folklorna scenografija našoj pojedenoj hrani. Jer ipak je zdjela plava. Pa stolnjak mora isto bit u tonu.
Peklo se štajaznam... Dok nije pozlatilo tijesto. Dok nije izgledalo slasno.

A pošto je već počeo lagano padat mrak a mi nestrpljivi ljudi oćemo jest što prije, fotke finalnog proizvoda su tak-tak. U sjeni, sumračne. No to ih ne čini manje ukusnima. Štoviše.
Služi se uz salatu od pomadora i pečene crvene paprike. Pojelo se sve osim malog komadićka koji je jutros moj dragi riješio za doručak.

I da ne bude samo pita, evo prvog od dva značajna košića.
To su one smokve iz Župe, od tete Mire. Organski, domaće, ekološke, medene, orgazmičke. Ljubomorno sam ih jela, jer ipak sam ja trudna i ja sam ih prva poželila. Ti župljani imaju neke čudne tradicije, da se trudnicama moraju uvijek nosit hranjive stvari jer će im "miši pojest robu" (ili tako nešto), a kad trudnica nešto poželi, mora se uštipnut za guzicu.

A taj isti košić je poslužio nekidan za piknik košaru koju spremih majci za na teren. Sendvič sa sirom i brokulom, par jabuka i krušaka domaćih, malo kćeri rajčica (tako moj otac zove cherry pomadore), bočica vode, malo oraha i badema.

Košić se vratio prazan :)