Patka al' dubrovačka ljuta naranča

I tako smo napravili još jedan ručak. I kako to uvijek biva, one fotke napravljene dan prije ili prije samo objeda, puno bolje ispadnu od onih napravljenih za samog obroka. Razlozi su očiti - glad, šušur, žurba da se što prije iznese na stol, da bude toplo dok se počne jest. Tako i aranžiranje nije nešto suvislo, dok vruća patka sjeda na stol, a pire tek izlazi iz pećnice. Pa evo, redom, kako iđaše.

APERITIF
Ovo je samo tako Jamie Oliver. Kako tu u Dubrovniku imamo televiziju, a ja pak dojim, pa dok dojim eto gledam 24 kitchen. I bome sam odgledala svih 20tak repriza Jamievog obiteljskog Božića. I sve mi se svidjelo. Pa smo u Lidlu nekidan našli moje omiljeno grožđe bez koštica. Pa reko zašto ne. Kao i Jamie, sledili smo grožđe, čokoladu koju smo imali u špajzi polomili, iako nije najkvalitetnija čoksa, dobra je. Sleđeno grožđe je zbilja odlično. Sorbet. Kako nema koštice, divno je i idealno za jest. Uz to se naravno služi rakija, i to domaća travarica iz Vela Luke, kao i domaća šljivovica iz Čazme, koja je usput rečeno, ispečena prije punih 32 godine, kad se moj muž rodio <3

PREDJELO
Pijat od domaćih svinjskih derivata - hamburger, šunka, panceta i lardo. Lardo je eksperiment. Sljedeće godine će bit još bolji.

Hladetina od domaće svinje, nogice i uhica. Najbolje komadi :) Majka je odradila hladetinu restoranski, i jeli smo je s ljutom narančom. Tako to rade ođe ;) Ispod je naravno, domaći kruv. Sa zobenim sjemenkama. I Ce vitaminom. Nevjerovatno koliko dugo kruh tako sačuva svježinu. Bude mekan. Divan. Otkriće, totalno.

 GLAVNO JELO
Domaća raca u soku od ljute naranče i klementine, s mažuranom, maslinovim uljem i medom, s pireom od korjenastog povrća i krumpira s maslacem. Ovo je bilo toliko dobro, iako patka izgleda grozno i karbonizirano, kao da je prezivjela teroristički napad. Sokovi su se izgleda malo previše upekli, ali to nas nije spriječilo da je svedemo na kostur. Mast se svela na minimum, tako da je kožica bila iznimno jestiva, a meso je bilo neopisivo sočno. Nije zaludu duck al oranž najpopularniji recept koji padne na pamet kad se spomene patka, a bome nije ni čudo da se odlično spaja sa soja sosom kad je pekinška patka izašla iz kine, kao i soja sos. Zgodno je napomenuti da je patku uzgojila moja svekrva. Najdivnija žena na svijetu. Free range kvalitetno meso, uzgajano i zaklano na najhumaniji mogući način. Sretno meso :) Naranče su dubrovačke, ubrane untuar zidina, a mažurana je iz Vela Luke. Ovo je predivan spoj kontinenta, juga i otoka. Kao i naš sin, LOL.
Pire je pak posebna priča. Pjenasto i lagano, grubo izmečeno korjenasto povrće (celer, peršin, mrkva + krumpir) obogaćeno maslacem i samo lagano posoljeno, te kratko zapečeno u pećnici. Hvala Jamie Oliver na idejama. Iako ništa od ovoga nije točan Jamiev recept, njegov utjecaj je (barem meni) jasno vidljiv.

DESERT
A sada napokon, i ashure, ašura, hašura ilitiga puding od svega i svačega. Ovo je toliko jednostavno, a toliko SAVRŠENO za klopat. Oduševljena sam, oduševljena, oduševljena i mislim da ću ga spremit opet, za sutrašnji novogodišnji ručak. Ovo je bio prednovogodišnji ručak.
Ne poštujem nikakvu tradiciju u vezi s ovim jelom, sve o tome možete čitat na internetu, ja se neću pravit pametna. Al toliko je dobro i ja zbilja uživam u njemu.

Dakle, u ovo čudovište je išlo sljedeće:

ječam, proso, sok od naranče i limuna, filetirana klementina, vanilija, lovor, cimet, kardamom, muškatni oraščić, bademi, kuhani orasi, lješnjaci poprženi, brazilski i indijski oraščić, jabuka, kruška, suhe šljive, suhe marelice, smokve, arancini, datulje, kandirani limun i papaja, grožđice, šećer, brusnice, šipak, gustin.

Ječam, proso i orahe skuhamo, nakraju sve ubacimo u jednu teću, podlijemo vodom prema želji, pustimo da još jednom zakuva, ako je pre rijetko dodamo gustina malo i lijevamo u zdjele i posipamo šipkom kad se ohladi. Milina. Ovo je najbolji desert ikad. 29 sastojaka. Arome začina su prekrasne, grickavost orašastih plodova je nenadmašna iako su kuhani, a šećera sam stavila jako malo, samo 6 žlica na količinu ovih sastojaka. Stavila bi i meda, ali ga nisam mogla nać a bila mi je preša. Danas ću opet napravit ovo. Fakat je ODLIČNO.

I da spomenem domaću klasiku koja nadmašuje sve navedeno, djelo ruku moje svekrve - domaći kolači.

Vanil kiflice po receptu starom 140 godina, salenjaci, trubice, krašotice (raspuknutići, kako ih neki zovu). 

I eto, to je to. Nije Božićni ručak, nije ni novogodišnji, nego onaj između :) 

Svakako planiram dijetu nakon 2.2. O tom po tom, bit će evidentno iz sljedećih postova. 

Al neka traje dok traje, tek je Silvestrovo!!! Imam još danas i 2 dana.

Novogodišnji hamburger

Ništa specijalno. Samo hrga mljevene malomasne govedine s divnim prilozima u manje divnom pecivu (kasno smo se sjetili, a imam i malo odojče koje ko zna kad će zacvilit)
U novoj tavi koju je đed mraz donio baki. Pečene paprike, bukovače na maslinovom ulju s malo petrusina, rikulica, pomadora, ljutoga malo i slatkoga senfa. Ubili su boga u nama danas ovi hamburgeri.
Sutra ćemo peć patku al' dubrovačka gorka naranča, i nakraju smo odlučili puricu rastrančirat i napravit prsa alla wellington u lisnatom s brusnicama (nadahnuo nas Jamie Oliver)

Nego, pripremamo nekakav hibrid između ašure tj. hašure tj. ashure i koljiva. Samo zato jer imamo sve sastojke doma, (oke, neke je baka sad kupila kad je bila vanka, zato jer joj je bilo usput...)  i onih 5-6 šipaka što su umalo strunuli na balkonu.

Evo vidite na vikipediji šta će to bit. U našem će bit prosa, naranača, arancina, suhih smokava, šipka, jabuke, cimeta, kardamoma, vanilije, ječma, badema, oraha, lješnjaka... I štogod još nađemo u Frizhideru.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ashure

Iden sad malome grijat rukice. Ođe neki buretak puha.

Božić... paštete, kruh, oslić i blitva, Zmaj.

Aaaaa. Udah, izdah. Disleksija. Nego eto me. Malo opet kuvam.
Za početak, doručkaste dvije paštete. Lijeva od guščjih jetrica, desna od zečjih tj. kunić-jertica. I kako što uvijek naglašavam - organski uzgoj. Domaća hrana. Guske iz Orovca, kunići iz Donjeg Draganeca. Maslac iz butige. Ovo su specijalno božićni okusi, posebno ova kunić-jetra. A evo i zašto:

BOŽIĆNA ŠTRUDEL PAŠTETA OD KUNIĆ-JETRICA (desno - tamnija)
Na komadićku maslaca s malo ulja popržimo jednu oveću golden delišs oguljenu jabuku narezanu na male kockice. Dodamo puno cimeta i malo ljute paprike. I to neka se malo popriga. Na to dodamo kunić-jetra i slatkog senfa. Pirjamo. Posolimo po volji. Na kraju malo mažurane. I sve to zblendat s puno maslaca. Ohladit i služit uz domaći kruv. E kako je to divan i bogat okus!!! Slatkasto i cimetasto, ko da jedeš nutelu, ali slanu s okusom zeca.

BOŽIĆNA PAŠTETA OD GUŠČJIH JETARA (lijevo - svjetlija)
Početak je sličan. Na maslu i maslinovom ulju popržimo oguljenu jabuku, ali greni smit. Uz to na maslo dodamo još kapulu jednu i malo česna. Na to bacimo guščja jetrica. To nisu šopane guske. To su free-range guske od tetke Marije. Jetrica su im ko pileća. Možda malo veća. I onda pirjamo. Posolimo po volji, dodamo slatki senf i stavimo puno puno krupno tucaog šarenog papra - napokon u dućkasima imaju šareni papar u zrnu a da nije u mlincu! I sve to fino u multipraktik i stavit jedan maslac na to i amen. Odlična je. Baš pašteta. Ono. Fina i bogata. Paprena.

DOMAĆI KRUV
U kilo brašna dodamo tri kvasca iz kesice, malo soli i pola žličice C vitamina (ovo je TAJNA!!!). Ulijemo šest-sedam deca vode i malo maslinovog ulja. I muljamo, pa mijesimo, pa pustimo da se uzdigne dva puta. Pečemo kruv. Ja pekla u obliku kifle. I jedan sam napravila s komadom šunke u njemu. To za tete Ivanu kojoj smo danas bili na objedu i PREJELI SE <3

I to troje smo doručkovali. Nas troje. I još malo sira i vrhnja... malo šunkice, komadić oslića od jučer... Naime, bakalar je posebna priča ove godine. Bilo ga je i bit će ga. Ali ne za Badnjak. Radila mi majka domjenak na poslu. Pa ja malo uskočila. Mutila bakalar i jela bakalar. I sve ostalo. Al kažem, o tom po tom. To je druga priča. Vratimo se na doručak. Da. Lijepo se tovimo.

Jučer je dakle na meniju bilo sljedeće:
POHANI FILE OSLIĆA TEMPURA STYLE + BLITVA S PATATAMA I PAZIJA/divlje zelje
& domaći kruv (eno ga, velika kifla viri iza ribice)
Eno ga gore. Mislim jednostavno je. Blitvu očistit i oprat. Papate isto. Nakraju sve skup asmečit i obilno polit maslinovim uljem. Ribu filetirat. Posolit i pobrašnit dobro da ne bude mokra. U jednoj teći ugrijat ulje, u drugoj teći napravit smjesu za pohanje od brašna, 3 žutanjka i jednog jajeta i mineralne hladne. Da bude prilično rijetka. I u to močit ribu i prigat dok nije gotova.

A evo i blitve. Nije neka fotka.

Nego da, preselili smo se u Dubrovnik. Sad smo tu. Neko vrijeme. Mali raste. Spava po noći. Smije se. Posla ima. Klope ima. Sve je dobro. Radila sam i kolača. Tj. keksa. Ja ne znam radit kolače.

   

Ovi lijevo su isto ko i ovi desno samo je glazura različita. Neki đinđerbred medenjaci, moram ih ljepše pofotkat. To ne stignem. Stignem i peć i kuvat al se ne stignem bavit fotografijom. Jebiga. Idem sad muža ljubit i odmarat dok nam dijete spava. A evo i najljepšeg djeteta na svijetu. Čestita vam Božić svima koji ste došli do kraja ovog posta ;)

Dvije babe, šipaka i maslina

Ukratko.
Poslo nam je Čino hrpu šipaka. Miljun. DFomaći, organski uzgojeni. By him.
Sjele danas dvije babe čistit šipke. Očistile sto. Pojela kilo.
Ćeli radit neki kolač, al ne da nam se. Ovako su najbolji. Što ne pojedemo, učinit ćemo kvasinu!

Učinili smo ono s onim maslinama s Kalamote što smo bili dobili.
Poslali nam još maslina iz Vela Luke. I morača i trava. I rakije :)
I super su masline. Imamo sad tučene i bodene.

  

Mi babinjamo... kakimo, plakimo, papamo... na polake...
Raduckamo, u pripremi je CD cover za drage divne ljude...
Selimo se :) napokon <3 stvari izgledaju sve bolje i bolje...
Još samo da počmem opet opako kuvat!
U medjuvremenu evo jedne s balkona od neki dan, jedna baba dobila od druge babe na poklon tacnu džezvu i fildžane pa njih dvije uživaju u kafi i ratluku dok komentiraju jučerašnju epizodu Sulejmana...

Šta reć nego... Babe!

Zmajosos

I tako ja dobivam svakakvu hranu na poklon.
Ovo ljeto sam tako bila u posjedu svakakvih voća i povrća; što domaćih - suhih i svježih smokava iz Bujića i Žrnova, jabuka i krušaka iz Draganeca, grožđa iz Župe, indijanskih smokava s Kalamote... što egzotičnih - mangosteen i pitaya iz Laosa, keksi i čaj od đumbira iz Kambodže...

Pa sam tako jučer dobila ovakav jedan krasan asortiman - bijela balančana, šipak, pomadore zelene, paprike iz - Župe.

A nekidan mi je otac u lokalnoj voćarni kupijo Bishop crown paprikice ljuteeee <3

A u Frizhideru nađoh feferone i jalapeno. Pa odlučih da napravim nekakav slatki-ljuto-kiseli sos, koji ćemo poljevat po mesu pečenom i svemu ostalome. Mi jako volimo ljuto, a kako je ovo godina zmaja i ima nam se rodit sin prvijenac, nazvasmo ga prikladno ZMAJOSOS jer je MOĆAN KAO ZMAJ.

Dakle, procedura je sljedeća:
Pomadore zelene i paprike crvene zblendati do krajnjih granica i ulit u teću, upalit špaher.
Onda česan, jabuku jednu, kapulu, feferone, jalapeno i bishop crown zblendat do krajnjih granica i dodat u teću u kojoj se nalazi ono otprije.
Onda dodavat - šećer, sol, med, ocat vinski, limunov sok i kuvat! Potiho i dugo, na laganoj vatri uz otvoren prozor, poželjno propuh.
I to je to - Zmajosos je spreman. Sladak, ljut i divne konzistencije, žari i pali nepcem.

Vidit ćemo do kad će trajat. Neznamo koliki mu je shelf life. Stavit ćemo ga u Frizhider (ĐE MU JE I MJESTO JER JE PREMOĆAN ZA SOBNU TEMPERATURRRU) pa dok ide ide.
Možda dio zaledimo.

Neznam.

A vizualni identitet "posudih" od Strongbada. Nadam se da mi Trogdor neće zamjerit <3

Najzdraviji muffini za šećeraše

Obzirom na poražavajuć rezultat bockanja natašte od jučer ujutro, odlučila sam da nema više zajebancije.
Minimalne količine brašna, maksimalni udio posija i sjemenki. Nemogu se hranit paleo, ne da mi se, oću kruva. Ergo, napravila sam najzdravije muffine s minimalno brašna i maksimalno domaćih ulja i integralnih praznolikih vlaknastih dodataka. Da imam na šta namazat maslo sutra za doručak. Neznam do kad ću moć tamanit zobene pahuljice s jabukom i bananom i cimetom u mlijeku s ovakvim guštom. Sve mi se čini da se bliži kraj tog perioda.

Nego. Recepat? Ne. Natuknice.

- cca dec domaćeg maslinovog ulja
- cca dec domaćeg bučinog ulja
- 2 jaja
- graham brašno
- zobene i pšenične posije
- zobene pahuljice (mekane)
- mljevene lanene sjemenke
- zadnje 3 žlice umeboshi začina
- zadnje 2 žlice posnog sira
- cca dec i po mlijeka
- voda
- mineralna (jer nema praška za pecivo)
- soda bikarbona (jer nema praška za pecivo)
- sjemenke za po vrhu

Smjesta konzistencije jako gustih palačinki, pa još malo gušće. Šta da vam kažem. Moram počet vagat stvari. Al tad ne bi mogla u 17 minuta umjesit i stavit peć kruv za danas. Jbg.

Moram priznat da su odlični. Sočni, za divno čudo, iako na prvi pogled tj. dodir izgledaju tvrdo. Ovo bučino ulje im je dalo fini šmek bučinih koštica (logično), a sir i mlijeko su skupa s masnoćama bučinog i maslinovog ulja i lanenih sjemenki doprinjeli sočnosti. Soda bikarbona se uopće ne osjeća, vjerovatno jer je dio agenta za dizanje preuzela mineralna voda. Sve u svemu uspijeh. Okus bi super išao uz slane inćune ili još bolje črnce, s kojom maslinom.

Jedino sranje je što se ne daju van iz kalupa tj. papira. Zaljepili su se. sigurno postoji neki trik, tipa da se pokriju s vlažnom krpom odozdola ili tako neš. Meh. Ne da mi se. Iskopavat ćemo ih uz objed. Baš me briga. Bitno da su jestivi.

A e, kad smo kod maslina, dobili smo pešes kila maslina lijepih zelenih s Kalamote - organski uzgoj LOL.
Izboli smo ih, pa ih sad potapamo u vodu svakodnevno. Uskoro će s moračem u salamuru. Jedva čekam ih jest. Nisam ih jela ima stogodina. Uh!

Inače, danas za objed klopamo pečenu kozu i kuhani mladi grah s minimalno patata i maksimalno maslinovog ulja. Zdravo zdravo, samo zdravo.
Pošto sam u frizhideru pronašla 3 krasne portobelice i pol kile šampinjona, a sinoć sam stavila namakat ječam, bit će i orzotto s gljivama. To ćemo vjerovatno sutra jest. Mislim da će bit najs. Stavit ću i jednu jabuku unutra, ou fak jea.

Moram se pazit još tjedan dana. Onda ćemo vidit na šta će šećer ličit. Ako bude sreće, past će krempita i čaša šampanjca. Ako ne, proslavit ću s nečim... integralnim.

Nedjeljno blagovanje

Opet smo zapituljili. Opet smo se zajebavali s dekoracijama. Jedva čekam zimu i okončanje dijabetičkih restrikcija moje gušterače. Da napokon iskoristim kalupe koje mi je stara kupila. No dobro.
U subotu smo imali neformalni kućni posjet od dragih nam domaćih ljudi. Pa sam im skuvala obrok.
Kako je majka napokon na moj nagovor kupila novi (oštar) nož, uspjela sam otkoštit domaćo pilence od 3 kila u roku 10 minuta <3
Imali smo nekih gljiva doma (po kila šampkasa i po kila bukovača), u lidlu je azijski tjedan pa sam se istrošila na bambusove mladice.
Pilence sam na trakice narezala, skupa s kožicom, umarinirala ga u umeboši i par žlica brašna, i stavila pržit. U drugoj teći sam šufigala gljivice na maslinovom ulju s malo papra. Kad se jedno i drugo privelo kraju, završilo je u istoj teći, uz dodatak zeru soli, još malo papra, par žlica senfa, kap domaće mirisne kvasine, jednu žlicu meda i bambusove mladice. Nalih vode, i pustih da se ugusti. Skuvala sam rižu, tako da sam zaboravila na nju. Svi su me pitali kako si ti to tako dobro skuvala rižu. U mene niko valjda ne zna kuvat rižu. Svi je dinstaju, pa je preprže, pa onda sipaju temeljac, pa ove kerefeke, pa one kerefeke, neki je i cijede...
ja stavim jednu mjeru riže, dvije mjere vode, malo soli i komad masla ili malo ulja i pustim na špaheru da provre. Kad voda postane nevidljiva, ugasim, poklopim i pustim na miru. I to je cijela filozofija. no dobro.
Evo dole slike. Prvo smo mezili domaću kobasu, kozji sir i ajvar, naravno i domaći kruh koji sam u medjuvremenu ispekla (moj klasični integralno-integrirani klipovi, od graham brašna, zobenih posija sa sjemenkama).

I tako to. Fino je bilo. Ali naravno da je pilence od 3 kila bio prilično velik zalogaj uz sve ostalo na stolu. Pa je ostala hrpa toća. To smo rekli jest onda u neđeju. I tako je došla neđeja. I nije nam se dalo jest opet isto.
Pa je majka isprigala par kanjaca i pirki iz dubrovačkog akvatorija, koje dobismo od tete Ivane, točnije od dunda koji ih je ulovijo. Njam njam. Gle ih, hrskave, ukusne, morske, freške <3 Uz malo kuhane verze i krumpir salatu s domaćom kvasinom i kapulom. Mmmmilina.

Ali naravno da smo ogladnili. Onda smo se sjetili da smo ostavili lisnato da se otapa, jer smo tjeli napravit nekakav zamotuljak od onih diiivnih krušaka i jabuka koje su nam ostale lagano zret u košiću. Pa rekoh, jebeš štrudel, amo mi pitu opet radit od onoga što je ostalo od objeda jučer. Pa smo po principu "Veličanstvene pite" uradili "Pileću pitu s gljivicama" uz mali dodatak - poslagah prutiće sira prije nego je poklopih. To je bio dobar potez. I dekorirasmo je. I premazasmo žumancem. Ljubavnički :)

I opet smo je riješili prije nego sam je uspjela pošteno uslikat. To kod nas ide ekspres.
Evo je pečene. Skroz je romantično slasna.

Bilo je tu i kokošje juhe s korjenastim povrćem. Samo je slika malo... bljakasta. Nasuprot superiornom okusu. A poslije objeda smo pošli u Slano. Učinit đir. Malo smo toćali noge, a puno šetali.
Još uvijek nas je samo dvoje. Sljedeći tjedan izgleda, dolazi i treći član :)
Na kraju smo se osladili indijanskim smokvama s Kalamote <3

Pizzaburger

Danas ću slabo kuvat. Moram radit malo. Dosta je bilo zajebancije.
Jučer sam pohovala bukovače i balančane u tempuri. I skuvala sam lešo ribu. To ćemo danas jest. Nema slika. Simple foods. Ne da mi se servirat. Svjetlo je slabo. Tu kod nas je južina krasna. Flegma do bola <3

Obožavam ovakvo vrijeme u Dubrovniku.

Pa da podjelim sa sveukupnim pučanstvom dva stara monstruma. Kulinarska klasika Frizhidera.

Ovo je inače ultimativni junk koji smo izmislili. Zapravo je zdravo, nego je eto, pizza i burger istovremeno. Evo koncepta. Napravila sam ga, baš takav. Ali taj dan je bio hektičan, bilo je to i davno, i nije izgledo baš primamljivo koliko je bilo ukusno. A bilo je. Za svršit. Ono, baš, skroz, orgazmički. I to zahvaljujući ovom tankom sloju kaštradine. Tijesto se baš bilo dobro diglo, i bilo je ko kolačić. Topilo se u ustima. Svi okusi su se sljubili i proželi i eksplodirali na našim nepcima. Ali šta ja tu pričam bezveze. Ne mrorate vjerovat. Imam svjedoke.

Potonja ilustracija je napravljena da se opiše koncept uzvanicima i bila je poslana na mail.
Naravno da su se svi pojavili.

A dole ispod evo jednog drugog burgera. Ovaj je bio malo manje elaboriran. S miješanim mljevenim, šitakicama pirjanim, slaninom domaćom prženom, domaćim sosom i dresingom od mrkvice i kukumara i naravno, rikulom. Bili su ogromni. Neki su se borili s njim da bi ga pojeli. Neki su skoro posustali. Neke je skoro burger pojeo. Bio je to... Monsterburger.

Nakon njega je uslijedila partija Munchkina.

Krekeri i kukanje

Kako i zacrtah u mom jučerašnjem ambicioznom planu, ispekoh integralne krekere od prhkog tijesta od integralnog brašna i zobenih posija koje umijesih dan prije za veličanstvenu mesnu pitu. Premazah ih jajem i poljepih hrpu sjemenki, jer mi volimo sjemenke.  Jako su prhki. Uopće nisu hrskavi. Al su super. Prilično neslani, al super. Nesmjem solit hranu. Jebiga, jebiga. Još neko vrijeme. Gvakamole je pojeden, ali nije uslikan iz principa - toliko puta sam ga uslikala da mi je više glupo slikat istu stvar sto puta. Pa eto dva avokada da se zna na šta se misli. A evo i jedan erotični closeup dotičnog krekera.

Dalje sam zacrtala napravit štrudel od jabuka. Pa sam ga i napravila. I popizdila s korama. Prve su bile presuhe i bilo ih je malo. Neznam kako. Onda sam poslala dragog u dućan po domaće kore "Ana" koje radi jedna firma iz Ploča. I evo im antireklama, javna. Bez obzira što su to najbolje kore za radit štrudel, toliko često se desi da budu pljesnjive. Dakle, prije tjedan-dva se dogodila ista stvar, i morala sam ih vratit u dućan jer mi ne trebaju pljesnjive kore. Pa su mi drage tete dale druge koje nisu bile pljesnjive. Bome smo se namučile dok smo našle neke koje nemaju tamnozeleni gorgonzola uzorak po sebi. E onda jučer opet. Kore vrijede još mjesec dana. Otvorim prve - plijesan. Otvorim druge, plijesan. Odem u dućan - sve od istog proizvođača - pljesnjive. I to je to. Moja ljubav s "Anom" je gotova.
A ove druge kore koje uzeh su isto smeće. Pucaju, suhe, ne da se s njima radit, a meni se ne da baš pokusirat s domaćima. Pa zato štrudel slikala nisam. Jer izgleda očajno i raspadnuto. Al je fin. Jedna tura s jabukama, druga sa zrelim kruškama. Ko pekmez. Samo se mora jest sa žlicom. Proklete kore.

Nakraju je ostalo tih prokletih kora. Pa umjesto da pečem/pričam bakalara, nasjekoh ga na komadićke, kao i komad celera i mrkvice. Namažem koru sa maslacem i senfom, pobacam sve navedene derivate na to, pospem bosiljkom i zarolam. Ispalo je neočekivano dobro. Evo i slike zadnjeg komada:

I to je to za danas. Neću više davit. Neznam što ću kuvat. Imam neke bukovače u Frizhideru, al nemam kukuruznog brašna, nemaju ga ni u dućkasu tu kod mene, a meni se ne da u 9. mjesecu ić po gradu po kiši tražit đe ima kukuruznog brašna, a ne volim mrvice krušne jer popiju puno ulja.

Eh, problemi :)

A trebala bi malo i radit. Super su mi klijenti koji ne shvaćaju pojam vremena. Kojima treba nešto za 20 dana, pa se ne javljaju 2 tjedna, i onda se iščuđuju kako im je ostalo još samo 6 dana, dok još uvijek ne shvaćaju da meni treba neko vrijeme da im odradim poso. I kao "a pa rekla si da ti je termin 3.10."... Jes, ja ću do sjedat za kompom, čekat da mi stignu materijali, a taj dan ću poć na sastanak, rodit i vratit se doma za 2 sata, sjest za kompjuter i nastavit radit ko da niš nije bilo.

Eh, ljudi -.-

Veličanstvena svinjska pita

Jučer odustah od kontemplacije nad razrezanim prstom i krenuh u nove mesne pohode. Namamio me Džejmi Oliver kuhavši nekakvu britansku pitu s junećom koljenicom i srži i pivom i svim i svačim i to je izgledalo tako gusto i tusto i njamnjamnjam... A tek izraz njegovog lica dok je pokazivo kako se meso raspada i dok je jeo... Auh.
Tako da sam one tri šlicne od svinjskog vrata koje sam izvadila da ih na naglo spečem reda radi da ne bi ostali gladni, odlučila spičit u pitu. I to kakvu. Ispala je bolje od svih očekivanja.

Dakle, prvo toć. Alitiga ghoulaš :)

Kako to biva, otvorih Frizhider i pustih da me inspirira. Nađoh crveni kupus (3 lista), 3 kapule, četvrtinu domaće kisele jabuke, česan, jednu pomadoru, tikvicu, bokun celera, bokun korabice i nešto smrznutog graška (nije na slici). Kasnije je iz Frizhidera iskočio senf, i to jedna jušna žlica, i jedna povrtna kocka (kako ne solim, a temeljca nemam, reko, ajd, neće mi niko zamjerit).
U špajzi nađoh mljevenu crvenu papriku, papar sam izostavila jer se eto pazim (grrrr).
Na ulju s konstantnim podlijevanjem s malo vode, popržih luk, jabuku i česan. Puno luka. Da bude marmeladasto. Tome jako doprinese jabuka. Na to ubacih meso isječeno na komadićke. Nek se dinsta. Polako i sigurno. Onda pomadoru, korjenasto povrće i tikvice, na male kockice ubacih, a sljedio je kupus.
Na kraju zalih s vodom i malo koncentrata od pomadore iz tube (praktičar) i pustih da se kuva.
Došao je na red senf, kockica i kad se to sve spojilo, 2 žlice brašna integralnog. Da malo zagusti, jer ipak ide u pitu, a ne želimo da pita pliva! Pite ne znaju plivati.

I tako sam ja zamjesila prhko tijesto. Ali u međuvremenu sam shvatila da sam ostavila lisnato da se otapa za neki eventualni večernji štrudel s onim domaćim jabukama. Pa sam prhko integralno ostavila u Frizhideru da čeka današnju preobrazbu u krekere za gvakamole. I iskoristila lisnato. To je bio jako dobar potez.

I klasika, razvukoh tijesto dole, napunih ghoulašem, razvukoh tijesto za gore, poklopih. Obzirom na moj stučeno-razrezani prst, majka mi je asistirala pri dekoraciji. Njen fetiš u zadnje vrijeme su lale. Pa eto i lala na piti. Nazajebavali smo se sa stapkicama, ali sve u svemu je ispalo prilično simpatično. Mi se inače volimo zajebavat s hranom, to nam je u familiji. Nadam se jednog dana izvuć fotke s mojih rođendana i pokazat vam na šta su ličile slavljeničke torte by moja baka <3

No dobro. Evo kako izgledaše Veličanstvena svinjska pita prije pečenja, premazana žumancem:

Za potrebe ovog fotosešna, vratili smo na stol ovaj nesretni plavi stolnjak, koji već danima služi kao folklorna scenografija našoj pojedenoj hrani. Jer ipak je zdjela plava. Pa stolnjak mora isto bit u tonu.
Peklo se štajaznam... Dok nije pozlatilo tijesto. Dok nije izgledalo slasno.

A pošto je već počeo lagano padat mrak a mi nestrpljivi ljudi oćemo jest što prije, fotke finalnog proizvoda su tak-tak. U sjeni, sumračne. No to ih ne čini manje ukusnima. Štoviše.
Služi se uz salatu od pomadora i pečene crvene paprike. Pojelo se sve osim malog komadićka koji je jutros moj dragi riješio za doručak.

I da ne bude samo pita, evo prvog od dva značajna košića.
To su one smokve iz Župe, od tete Mire. Organski, domaće, ekološke, medene, orgazmičke. Ljubomorno sam ih jela, jer ipak sam ja trudna i ja sam ih prva poželila. Ti župljani imaju neke čudne tradicije, da se trudnicama moraju uvijek nosit hranjive stvari jer će im "miši pojest robu" (ili tako nešto), a kad trudnica nešto poželi, mora se uštipnut za guzicu.

A taj isti košić je poslužio nekidan za piknik košaru koju spremih majci za na teren. Sendvič sa sirom i brokulom, par jabuka i krušaka domaćih, malo kćeri rajčica (tako moj otac zove cherry pomadore), bočica vode, malo oraha i badema.

Košić se vratio prazan :)

Korjenasto povrće au gratin i svašta nešto

Jučer je dan bio dinamičan. Ekstra.
Prvo smo dobili egzotičnog voća prokrijumčarenog iz dalekih zemalja, točnije, Laosa.
Dobili smo na kušanje pitayu (koju već probah), 2 zrna zelene kafe (neznam šta ću s njima, vjerovatno posadit pa vidit šta će bit) i njegovo veličanstvo mangosteen <3

Da vas ne bi udavila s nekakvim prevedenim činjenicama s wikipedije, uputit ću vas odma tamo: http://en.wikipedia.org/wiki/Purple_mangosteen
Malo se gadno čisti, ali jestivi dio koji izgleda ko česan je nevjerovatno sukulentan, ukusan do bola. Okus na trenutke podsjeća na nespolu i mango, ali to je prilično daleka i nestabilna usporedba. Jedinstven je. I to mi je super kad probam stvari koje nisam nikad prije jela. Ko da ugledaš novu boju. Ultraljubičastu. Otkrivenje. Epifanija. Super je. Navodno je užasno skup. Sviđa mi se, imam još jednog u Frizhideru i tog ću sama smazat danas popodne.

U međuvremenu sam prala suđe i staklena zdjelica mi je završila na ruci, raspuknuvši mi kožu i skinuvši mi vjenčani prsten. Završila sam na hitnoj, ali na svu sreću, kompresa u liku krvavog šugamana je spasila situaciju i nisu trebali šavovi. Pa ne mogu niš konkretno kuvat ni mijesit, jabuke perem s jednom rukom. Neću stavljat sliku, niti je neka ozljeda niti je baš jako fuj.

No dobro. Idemo dalje uz veselije teme.
Uz sve te silne egzotike, dobili smo paket od svekrve. Klasici domaće proizvodnje. Nenadjebivi. Domaći kozji sir i kobasice, par komada kozlića, jedno veliko lijepo pile (mi ih od milja zovemo albatrosi) i jednu lijepu veliku racu tj. patku, koja i onako smrznuta već izgleda slasno. 2 kunića, jetrica od istih, domaće mlince, domaći ajvar (ovaj put smo dobili i jedan s manje balančana), domaće kašice od domaći organski uzgojenih bresaka i krušaka bez šećera (mlatim teglu dnevno) i hrpu domaćih jabuka i krušaka <3

Pa smo sinoć ispekli četvrtinu kozlića, uz domaće mlince i grančicu alviza iz vrta mog starog, radi dekoracije :) Iako su mlinci bili namjenjeni za patkicu, nismo mogli odolit jerbo bi ih cijele onako pojeli ko čips. To nam je inače najdraža grickalica, pa je tako i zadnji novogodišnji ručak završio s kupovnim mlincima jer smo ove domaće divote izgrickali direkt iz kese. Evo fotke dole. Možda ne izgleda nešto ovako nabacano na tanjuru, al osto je 4x4cm komadić meseka za doručak.

A uz to smo napravili i korjenasto povrće au gratin. Pročitala sam nekakvu vegeterijansku kuharicu prije par dana, i to je JEDINI recepat nad kojim sam se zamislila. Ovo ostalo je sve smeće. Ali informativna je knjiga, lijepe slike salata ima. Nego. Imam i recept! Ko bi reć! Ide me u zadnje vrijeme. Ali prvo evo slika:

Korišteni derivati:
- korabica, krumpir, korijen celera
- maslinovo ulje i malo maslaca
- senf, sok od pola limuna, 2 komada česna zdrobljena
- dec i po one juhe od cvjetače koje je ostalo razrjeđene s vodom, ali bilo koji temeljac će poslužit
(nismo solili, ali vi slobodno možete)
- parmezan/ribanac
Dakle, povrće se oguli i nareže na taaanke šnitice, u međuvremenu se napravi ulje/smjesa: zagrije se maslac i ulje, u to se doda česan da zamiriše. Pomješa se sa senfom i limunovim sokom. Onda se ređa red povrća pa se malo polije sa mješavinom senfa i ulja, i tako dok ima materijala. Na kraju se podlije s temeljcem tj. u našem slučaju razrjeđenom juhom od cvjetače, poklopi i stavi u pećnicu na 200 stupnjeva da se pečekuha uru vremena. Nakon toga se vadi vani, otklopi, pospe parmezanom i stavi još 15tak minuta da se gornji sloj zapeče. I to je to. Super je, kiselkasno, ukusno. Krumpir bude malo tvrd (logično, zbog limuna) ali sve u svemu, sljedeći put ću ga izostavit i stavit mrkvicu.
Znam i vidim da nam je senf zagorio po rubu. Takve stvari se dešavaju. Previsoko sam podmazala teću, jbg.

A danas odmaram rukicu uz hladnu kafu i dobro štivo; par starih kuvarica od bake i mame.

Cvijetna juha & parmigianino

Vazda isti stolnjak na balkonu :D
Ovaj je prošlotjedno-ovotjedni. Eko etno fensi šmensi folk.

Nego, e.

Jučer je moja majčica uradila juhu od jedne cvjetačine glavurde koju kupismo nekidan.
Juha je božanstvena. Kremasta i mliječna, a okus je ko poljubac anđela.
Kiselo vrhnje daje divan podražaj žlijezdama slinovnicama, a pasirana cvjetača blago obljubljuje okusne pupoljke.

Pa evo napokon i recepta, iz pera moje majke; za jednu prosječnu cvjetaču:

Na malo ulja i maslaca popržiti luk, dodati sitno natrganu i nasjeckanu sirovu cvjetaču.
Pirjati i obrtati cvjetaču dok ne omekša, zatim dodati vode da pokrije cvjetaču.
Posoliti prema želji, i nastaviti kuhati dok se cvjetača dobro ne skuha.
Sada ocjediti cvjetaču, ali sačuvati vodu u kojoj se kuhala. Skuhanu cvjetaču pak zblendajte na sitno, u multipraktiku/blenderom, ili kako već, i sad tu vodu i cvjetaču pustiti na miru.

U međuvremenu na malo maslaca staviti 2 žlice brašna, popržiti i podliti s vodom u kojoj se kuhala cvjetača, i doljevati mlijeka (ukupno cca 7 deca) i polako miješati. Zatim dodati kiselog vrhnja 2 deca i to promiješati. Na kraju dodati blendanu cvjetaču, promiješati, pričekati da provre i skinuti s vatre.
Posuti peršnom i paprom prema želji i jesti!

Vjerujem da bi muškatni oraščić funkcionirao jako dobro u ovoj varijanti ove divne juhice, obzirom na njegovu ljubav sa svime mliječnim i bijelim. Isto tako vjerujem da bi bijeli papar pasao podjednako dobro. Fora je ta da smo imali samo crnog mljevenog papra u špajzi :)

A ja sam uradila još jedan "parmigianino" alitiga parmigiana di melancane, alitiga složenac od balančana, koji je moj muž poželio još prije tjedan dana. Ima recept neđe odkad je bio glavna zvijezda na bratovoj krizmi. Ovaj je s dimsijem umjesto s parmezanom. Ima slaninast aftertejst. Jako dobar šmek, jako zao izgled <3