subota, 18. lipnja 2011.

Souffle dan 1 (i mesna juha)

Danas sam odlučila počet radit slatkiše. Kolače. I ostalo. Pa sam počela najzajebanije moguće. Počela sam sa souffle-om. Pošto sam kupila sto kuharica nekidan, naišla sam na nekoliko interesantno jednostavnih soufflea u koje ne ide brašno. Nažalost, rezultati su (očekivano) katastrofalni, zato neću dijelit recepte. Još.

Ovo je mocha-kakao souffle. Prepunila sam zdjelice, pa je počeo curit. Ali digao se, držao se dugo, nije spao. Kad se ohladio, konzistencija mu je bila aman-taman. Ali okus je bio problem. Iako je sve rađeno po receptu, bilo je previše kakaa. Ili premalo šećera. Svakako, sljedeći put će dio kakaa biti zamjenjen čokoladom u prahu.


Pošto imam samo dvije zdjelice, ostatak smjese sam nasula u malu vatrostalnu. I kako je bilo samo po dnu, ispalo je najuspješnije :) 


Tekstura je zapravo famozna. Ko pečeni mousse od čokolade. Samo eto. Nije baš sladak :/ 
Onda sam popizdila i počela radit drugi souffle dok mi se juha za ručak kuva. Ovaj je isto išao prema receptu, ali sam ga prerano izvadila iz pećnice. Inače je izgledao bolje od ovog prvog. Fini je kiselkast (od džema) i tako je lijepo i čvrsto izgledala smjesa prije pečenja... Ali, temperature čine svoje.


U svakom slučaju ne odustajem. Sljedeće subote (ili možda čak i prije opet radim neki souffle. Sve dok ga ne savladam. Sva sreća pa je juha ispala fantastično. Eno je tamo dragi probavlja. Kaže da su žličnjaci odlični. A ako se pitate - kako sad to bezglutenski, a žličnjaci?! E pa, od kukuruznog su brašna, 3 žumanjka, jednog bjelanjka, malo kopra, maslinovog ulja i stonske soli.


 
A pošto sam se nazajebavala sa ta dva soufflea, nisam nikakav pošten prilog napravila, pa sam junetinu  samo prelila Veronikinim vrhnjem, posula sezamom, i uokolo prosula sol koja je finaaaaa, ova paška i ona tuzlanska sol nemaju veze s mozgom. Očajne su i nema šanse da bacam pare na to više. Domaće je domaće LOL






četvrtak, 16. lipnja 2011.

Parmigianino (takozvani)


Ovo bi bilo moje najdraže jelo-prilog IKAD. Toliko okusa u jednom zalogaju, na jednom mjestu - totalni umami. Balančana koja peče nepce, parmezan koji pojačava dojam, i salsa koja topi sve to u ustima.
Način pripreme je prilično jednostavan. Ja nikad neznam koliko čega točno ide, a neka su jela prespecifična jer nikad ne znate kako će se sirovine ponašat. Nekad će balančane bit pre-suhe pa će popit puno ulja, nekad će pire od rajčice bit pregust, nekad će kapule bit manje, nekad zaboravim česan... Sve u svemu, odokativna metoda je majka svih nauka. Kuhanje nije laboratorijska disciplina, nego (relativno) zdrav razum i nekoliko dobrih lonaca. Pa krenimo:

- nekoliko balančana
- maslinovo ulje
- pelati i pire od pomadora
- česan i kapula
- parmezan
- stonska sol, papar, umeboshi, šećer, mažurana
- bosiljak



Prvo i prvo - staviti kuhat salsu/šalšu. Popržiti luk na maslinovom ulju, lijepo ga zdinstati da ne zagori. Po potrebi dolijat malo vode uz miješanje. Tako će se luk lijepo skuhat i bit će mekan. Zatim dodati nasjeckani česan i kratko ga pustit da se kupa s lukom. Zatim nasjeckane pelate ubacit u to i malo dinstati neko vrijeme, da se poveže. Onda ubaciti ostatak soka od pelata i pire od pomadora. Pustiti da kuha još neko vrijeme, odokativno procjeniti kad počne isparavati. Krećemo na začine. Ovisno o količini, dovoljna je jedna do dvije žličice šećera. Ja ga obično samo prospem iz tegle pa koliko ispadne ispadne. Šećer će dati onu karamelastu notu, a i smekšat će kiselost pomadora. Dodamo umeboshi, ali oprez! Ta tekućina (ima je za kupit u svim "bio" dućanima) je prilično slana - čak 35% je sol, pa ga ne treba puno. Jedna do dvije velike žlice će biti sasvim dovoljne. Tad možete i papar stavit, koji ste prethodno zatukli u mužaru ili istresli iz kesice. 
Pričekati da prokuha, i probati. Ako nije suviše slano, dodati još malo soli - po želji, ali imati na umu da će se salsa još svesti, i da će biti žešća nego dok se kuha. 
Sada već možemo pripremiti mažuranu i bosiljak, koje smo nasjeckali na fine sitne komade. Da vam pravo kažem, meni se peršin već gadi. Ali ako ga volite, samo ga lijepo uvalite u salsu. Nastavljamo kuhati, dok ne bude gotovo :D hehe, salsa se inače kuha duuuuugo, kako bi se dobila konzistencija maltene - pekmeza.
Ali ako ste u frci, bitno da luk nije sirov :)

Dok se ta slasa kuha, pripremaju se balančane ili patliđani. Nakon što se operu i nasječu na duguljaste ploške ili poprečne kružne - kako vam volja - nije ih potrebno soliti/tiskati/cjediti. Neki ljudi će reći da ne vole gorčinu patliđana. A ja im kažem - pa nemojte ih onda jest!
Dakle, patliđane treba pržiti ili u pećnici peći ili na roštilju okretati, da budu gotovi. Kako bi to inače radili. I kad su spremni, sitno ih se posoli i stavi sastrane.

U međuvremenu je potrebno otvoriti parmezan - što ga je više - to bolje. On zapravo povezuje sve slojeve u ovom složencu koji se jede hladan.

I sada slijedi zabavni dio.
U terinu ili neku pametniju posudu - lim za kolače, vatrostalnu posudu ili što već - ređamo redom red prženih balančana, red salse od pomadora, red parmezana koji mora pokriti cijelu površinu. Zatim dalje - red balančana, red salse, red parmezana, i tako u nedogled ili dok ne presušite s materijalima. Kad je gotovo, pričekati da se ohladi tj. stisne, obrnuti da izgleda kao torta (ili izvaditi iz kalupa za tortu), posuti parmezanom, garnirati cherry rajčicom i bosiljkom i jesti dok se ne pojede.

Nadam se da sam pomogla. Ako nisam, javite se na mail frizhider@gmail.com :P

ponedjeljak, 13. lipnja 2011.

Rizhoto od teletine



Evo jednog simpatičnog jelca, jednostavnog bezglutenskog all-time-favorita. Radi se dakle o telećem rižotu.
Treba vam:
- teletina
- riža
- kapula
- mrkva
- ulje i maslac
- malo bijelog vina
- neke gljive
- sol, papar, vegeta
- voda ili mesni temeljac

A priprema se ovako:
Narežete teletinu (koji god komad našli u vašem Frizhideru) na duguljaste komadiće.
U malo dublju tavu na maslac koji ste rastopili u nešto ulja popržite malo luk, i dodate meso.
Gljive po želji možete ali i ne morate - i ubaciti u to, te pustiti da neko vrijeme kuha, u nadi da gljive neće pustiti puno vode - NEMOJTE IH PRATI tj. namakati. Gljive je dovoljno promeljati u rukama ispod mlaza vode, što kraće, jer popiju puno vlage i onda postanu gumene, i nikad da ta voda ispari, sto problema. Bukovače recimo, NI SLUČANO nemojte prati, već ih krpom ili nožićem operirajte od eventualnih nečistoća. One ionako rastu u sterilnom okruženju, a ako se i koja bakterija nađe - skuhat će se tokom pripreme.

Zatim dodate rižu - na suho. Koliko riže? Nemam pojma. Koliko vam treba.
Pržite tako rižu s navedenim, na suho, dok riža ne pobijeli tj. dok se stvari ne počnu lijepit po dnu tavice.
Zatim podlijete s vinom. Pola deci je sasvim dovoljno, ali dopušteno je naravno i eksperimentirati.
Nakon što je vino iskuhalo, podlijevati s vodom ili nekim finim mesnim temeljcem, ukoliko je pristuan, dok riža ne bude kuhana.
I to bi bilo to.
Služiti uz razne maštovite salate ili jednostavno posuti parmezanom. Ili i jedno i drugo. Neko fino vino nika nije na odmet.

nedjelja, 12. lipnja 2011.

Terina povrtna


Danas mi je bratu bila krizma. Pa smo uza sve ostalo majka i ja zabrijale napravit i tu famoznu terinu.
Recept sam pronašla u kuvarici koju kupih u algoritma. Neeš ti recepta. Spečeš povrtje, otkineš bokun sira, to sve slažeš red po red i zaljevaš pireom od rajčice u koji umješaš želatinu prema uputama na poleđini.
Poanta je da je famozna, totalna pljugica za napravit, a izgleda genijalno i oduševljava sveprisutne. I ne raspada se ko drugi složenci od povrća, ko što je recimo bio ovaj:


Pogodno je i za mrske mi vegane i vegeterijance, samo što oni moraju izbacit sir i komponentu svinjskih nogica tj. želatine. Bojali smo se da se neće stisnut nakon prvotnog promašaja, ali je upalilo. Zahvaljujem se mojoj majci što je bila dovoljno hrabra zamiješat želatinu. Sad sam i ja hrabra i eksperimentirat ću i svaki tjedan radit hladetine. Hladetine su super zabavne. Zapravo je poanta estetika koja je nenadjebiva. Kao kad radiš s epoxy smolom i onda svašta možeš izlit unutra. Ono, cijelu scenu možeš napravit. Dođe ti ko millefiore tehnika sa staklom ili polimernom glinom. Sljedeći put ću napravit neku pastoralu, neki ranokršćanski misterij s anđelima od jaja ili neku sličnu glupost.
Evo još malo sličica za gladne:

 

U sljedećem postu još recepata sa krizme, iden sad malo leć.