Pizza i mušule.

Kako zadnjih dana boravim u Dubrovniku, gdje pećnica savršeno funkcionira, vrlo malo koristim plamenike i ploče. A kako smo doma svi šećeraši, onda tu i tamo znamo malo skrenut s puta i počastit se nečim integralnim kao manjim grijehom. A najdraže nam je počastit se domaćim kruhom s nečim finim. Jedna varijanta navedenog je i pizza. Pizza od graham brašna s posijama i maslinovim uljem.

Tako da smo, od mog dolaska ovamo smazali dvije.

Prva je bila klasična. Mocarela, sir sendvič vulgaris, panceta, hamburger, rikula i origano.

U zadnje vrijeme što sam jela pizza po Zagrebu i okolici, slabo origano stavljaju. A najveća je tragedija što pizza iz pekare počinje bit bolja od pizza iz pizzerije. Zadnjih 5 pizza naručenih doma (iz raznih pizzerija) je duboko razočaralo. Nit sira, nit origana, em hladno, em sirovo, em kisela šunka, em zamjena za sir, em nema origana. 

No dobro. Evo slike te sirno-pancetne pice. Bez rikule i s njom.

  

A uvijek mi se desi da umijesim malo više tijesta nego što bi trebala. To je zato što nikad ne pišem koliko stavljam čega u što. Pa sam od ovoga što je ostalo napravila i pancerotice - štručice, s istovjetnim sadržajem, ali uz pinku ribanih tikvica.

   

Onda smo bili u Vela Luci. Pa smo se vratili. Na povratku smo u Maškarića uzeli 5 kila mušula, jer je Jadre naručila. al nas je zajebala, i onda smo majka i ja same morale riješit 5 kila mušula. Fala Jadre! :D

Enivej, uradile smo ih na crveno. Na buzaru. S krušnim mrvicama i domaćim pomadorama. Evo dole i slika. Lijevo su teta Marijine pomadore iz vrtla, a desno mušule. fotke su koma jer su snimljene u 10 navečer s la tungsten.

  

Svakako, pošto Jadre nije bilo da pomogne, ostalo nam je hrpa i toća i mušula. Onda smo mi to lijepo spremili i zaledili, jer nam je bilo žo bacit. I onda mi je sinulo. Jebote, pa pizza od buzare!!!

I fino lijepo evo je. Jedna od boljih pizza u životu. Majkemi.

Tijesto poliveno toćom od buzare, dvije pomadore na tanko poređane po tome. Stavila u peć da se malo zapeče, tj. da ne ostane gnjecavo i sirovo. Onda pobacala sir, mušule i još malo toća. Origano OBAVEZNO. I stavila još neko sitno vrijeme da se peče. I ono. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA <3

Nego, naravno da sam umjesila puno tijesta. Nemam ja tako veliku pećnicu koliko se meni tijesto digne. 

Evo prije i poslje fotka. Nakon nje su štručice. Ove su bile s kapulom, sirom i rolanom svinjskom lopaticom.

  

I eto tako. Vjerovatno sam tjela napisat još sto miljuna stvari, al kuva mi se ručak, pa ne bi da zagori. 

Danas na meniju carsko meso, vratina i pečene patate. Sve nešto na brzinu jer smo ful gladne, a bile smo do podne u Kuparima na kupanju pa se meso nije stiglo razledit, pa ga sad maltretiram u pećnici. 

Patate izgledaju dobro.

Za kraj, jedna lijepa fotografija voćne zdjelice koju smo aranžirali pored vrata da "figura" gostima.

Parmigianino (takozvani)

Ovo bi bilo moje najdraže jelo-prilog IKAD. Toliko okusa u jednom zalogaju, na jednom mjestu - totalni umami. Balančana koja peče nepce, parmezan koji pojačava dojam, i salsa koja topi sve to u ustima.

Način pripreme je prilično jednostavan. Ja nikad neznam koliko čega točno ide, a neka su jela prespecifična jer nikad ne znate kako će se sirovine ponašat. Nekad će balančane bit pre-suhe pa će popit puno ulja, nekad će pire od rajčice bit pregust, nekad će kapule bit manje, nekad zaboravim česan... Sve u svemu, odokativna metoda je majka svih nauka. Kuhanje nije laboratorijska disciplina, nego (relativno) zdrav razum i nekoliko dobrih lonaca. Pa krenimo:

- nekoliko balančana

- maslinovo ulje

- pelati i pire od pomadora

- česan i kapula

- parmezan

- stonska sol, papar, umeboshi, šećer, mažurana

- bosiljak

Prvo i prvo - staviti kuhat salsu/šalšu. Popržiti luk na maslinovom ulju, lijepo ga zdinstati da ne zagori. Po potrebi dolijat malo vode uz miješanje. Tako će se luk lijepo skuhat i bit će mekan. Zatim dodati nasjeckani česan i kratko ga pustit da se kupa s lukom. Zatim nasjeckane pelate ubacit u to i malo dinstati neko vrijeme, da se poveže. Onda ubaciti ostatak soka od pelata i pire od pomadora. Pustiti da kuha još neko vrijeme, odokativno procjeniti kad počne isparavati. Krećemo na začine. Ovisno o količini, dovoljna je jedna do dvije žličice šećera. Ja ga obično samo prospem iz tegle pa koliko ispadne ispadne. Šećer će dati onu karamelastu notu, a i smekšat će kiselost pomadora. Dodamo umeboshi, ali oprez! Ta tekućina (ima je za kupit u svim "bio" dućanima) je prilično slana - čak 35% je sol, pa ga ne treba puno. Jedna do dvije velike žlice će biti sasvim dovoljne. Tad možete i papar stavit, koji ste prethodno zatukli u mužaru ili istresli iz kesice. 

Pričekati da prokuha, i probati. Ako nije suviše slano, dodati još malo soli - po želji, ali imati na umu da će se salsa još svesti, i da će biti žešća nego dok se kuha. 

Sada već možemo pripremiti mažuranu i bosiljak, koje smo nasjeckali na fine sitne komade. Da vam pravo kažem, meni se peršin već gadi. Ali ako ga volite, samo ga lijepo uvalite u salsu. Nastavljamo kuhati, dok ne bude gotovo :D hehe, salsa se inače kuha duuuuugo, kako bi se dobila konzistencija maltene - pekmeza.

Ali ako ste u frci, bitno da luk nije sirov :)

Dok se ta slasa kuha, pripremaju se balančane ili patliđani. Nakon što se operu i nasječu na duguljaste ploške ili poprečne kružne - kako vam volja - nije ih potrebno soliti/tiskati/cjediti. Neki ljudi će reći da ne vole gorčinu patliđana. A ja im kažem - pa nemojte ih onda jest!

Dakle, patliđane treba pržiti ili u pećnici peći ili na roštilju okretati, da budu gotovi. Kako bi to inače radili. I kad su spremni, sitno ih se posoli i stavi sastrane.

U međuvremenu je potrebno otvoriti parmezan - što ga je više - to bolje. On zapravo povezuje sve slojeve u ovom složencu koji se jede hladan.

I sada slijedi zabavni dio.

U terinu ili neku pametniju posudu - lim za kolače, vatrostalnu posudu ili što već - ređamo redom red prženih balančana, red salse od pomadora, red parmezana koji mora pokriti cijelu površinu. Zatim dalje - red balančana, red salse, red parmezana, i tako u nedogled ili dok ne presušite s materijalima. Kad je gotovo, pričekati da se ohladi tj. stisne, obrnuti da izgleda kao torta (ili izvaditi iz kalupa za tortu), posuti parmezanom, garnirati cherry rajčicom i bosiljkom i jesti dok se ne pojede.

Nadam se da sam pomogla. Ako nisam, javite se na mail frizhider@gmail.com :P