Krekeri i kukanje

Kako i zacrtah u mom jučerašnjem ambicioznom planu, ispekoh integralne krekere od prhkog tijesta od integralnog brašna i zobenih posija koje umijesih dan prije za veličanstvenu mesnu pitu. Premazah ih jajem i poljepih hrpu sjemenki, jer mi volimo sjemenke.  Jako su prhki. Uopće nisu hrskavi. Al su super. Prilično neslani, al super. Nesmjem solit hranu. Jebiga, jebiga. Još neko vrijeme. Gvakamole je pojeden, ali nije uslikan iz principa - toliko puta sam ga uslikala da mi je više glupo slikat istu stvar sto puta. Pa eto dva avokada da se zna na šta se misli. A evo i jedan erotični closeup dotičnog krekera.

Dalje sam zacrtala napravit štrudel od jabuka. Pa sam ga i napravila. I popizdila s korama. Prve su bile presuhe i bilo ih je malo. Neznam kako. Onda sam poslala dragog u dućan po domaće kore "Ana" koje radi jedna firma iz Ploča. I evo im antireklama, javna. Bez obzira što su to najbolje kore za radit štrudel, toliko često se desi da budu pljesnjive. Dakle, prije tjedan-dva se dogodila ista stvar, i morala sam ih vratit u dućan jer mi ne trebaju pljesnjive kore. Pa su mi drage tete dale druge koje nisu bile pljesnjive. Bome smo se namučile dok smo našle neke koje nemaju tamnozeleni gorgonzola uzorak po sebi. E onda jučer opet. Kore vrijede još mjesec dana. Otvorim prve - plijesan. Otvorim druge, plijesan. Odem u dućan - sve od istog proizvođača - pljesnjive. I to je to. Moja ljubav s "Anom" je gotova.
A ove druge kore koje uzeh su isto smeće. Pucaju, suhe, ne da se s njima radit, a meni se ne da baš pokusirat s domaćima. Pa zato štrudel slikala nisam. Jer izgleda očajno i raspadnuto. Al je fin. Jedna tura s jabukama, druga sa zrelim kruškama. Ko pekmez. Samo se mora jest sa žlicom. Proklete kore.

Nakraju je ostalo tih prokletih kora. Pa umjesto da pečem/pričam bakalara, nasjekoh ga na komadićke, kao i komad celera i mrkvice. Namažem koru sa maslacem i senfom, pobacam sve navedene derivate na to, pospem bosiljkom i zarolam. Ispalo je neočekivano dobro. Evo i slike zadnjeg komada:

I to je to za danas. Neću više davit. Neznam što ću kuvat. Imam neke bukovače u Frizhideru, al nemam kukuruznog brašna, nemaju ga ni u dućkasu tu kod mene, a meni se ne da u 9. mjesecu ić po gradu po kiši tražit đe ima kukuruznog brašna, a ne volim mrvice krušne jer popiju puno ulja.

Eh, problemi :)

A trebala bi malo i radit. Super su mi klijenti koji ne shvaćaju pojam vremena. Kojima treba nešto za 20 dana, pa se ne javljaju 2 tjedna, i onda se iščuđuju kako im je ostalo još samo 6 dana, dok još uvijek ne shvaćaju da meni treba neko vrijeme da im odradim poso. I kao "a pa rekla si da ti je termin 3.10."... Jes, ja ću do sjedat za kompom, čekat da mi stignu materijali, a taj dan ću poć na sastanak, rodit i vratit se doma za 2 sata, sjest za kompjuter i nastavit radit ko da niš nije bilo.

Eh, ljudi -.-