srijeda, 2. siječnja 2013.

Novogodišnji ručak

Dan je počeo novogodišnjim hemendegzom. Moj mužić je poželio doručak, jer očito nije znao što ga čeka poslije. Pa je dobio ovo. Ja sam ukrala jedno jaje. Njam.


















Enivej. Onda je krenulo veselje u kuhinji. Bili su nam opet neki najdraži ljudovi na ručku. Sve skupa nas 6.
Počeli smo kaotično, a tako i završili. Kasnilo se, a i sad sam u žurbi jer mi se sin sumnjivo meškolji uspod dekice. Pa krenimo s kruhom.



















Bijelo brašno, pšenične posije, suncokretove sjemenke, C vitamin. I kad se uzdigne valja se i maže uljem maslinovim. I tako nekoliko puta da se dobiju slojevi. E sad, ja nisam baš najstručnija osoba na svijetu i ne želim puno ulazit u neke utjecaje, povijest, etnologiju i običaje drugih naroda. To se radi po ovim prostorima tako, pa bude fin mastan kruh, a kažu da se nakraju stavi novčić u sredinu za sretnika koji ga naže i slomi zub. Kažu neki to je ciganski kruh. Nemam pojma. Nisam okušala sreću s novčićem, ali jesam sa slojevima. Pa je to ispao jedan jako lijep, sočan i mastan kruh. Kombinacija pečene crvene paprike začinjene s octom i hladetine se prokazala kao odlična. Stoga smo je ponovili, jer hladetine ima još za cijeli ovaj tjedan. Mi jako volimo hladetinu, pogotovo ako je od domaćih nogica i uhica.

Kako smo dobili na poklon lijepu veliku zdravu puricu od kojih 4-5 kila, i odlučili da nećemo tradicionalno peći je u komadu, raskomadali smo je i prvo skuhali divan temeljac, tj. juhu. Ona je pak poslužila kao osnova za kiselo-ljutu juhicu a la kineski restoran. Nažalost, pojela se prije nego sam je uspjela slikati. Kako se moj sin odluči jesti istovremeno kad svi ostali sjednu za stol, mene dočekaju hladni tanjuri.

Osim hladetine, kruha, juhe, domaćih kobasa, ostataka pašteta, narezaka i sira, prvo glavno jelo bila je:
ROLADA OD PUREĆEG ZABATKA
punjena bademima, brusnicama, pancetom, kaštradinom, pršutom, ružmarinom i purećim jetricama.
Za početak, trebalo je pripremiti punjenje. Evo kako to izgleda netom pred mljevenje.


















Potom je naravno potrebno nanjeti mješavinu na zabatak koji sam prethodno natukla. evo kako to izgleda:



















Potom se to zarola, jedan po jedan, i umota i stisne u prozirnu foliju. Neću sad tu raspravljat jel to zdravo, nije zdravo. Poslužilo je svrsi, i nije nas otrovalo ništa više nego sendvič iz obližnje pekare. Potom se tako kuhalo u vodi da očvrsne. Nakon kuhanja, izvadi se vani iz folije i poveče koncem. Potom se prži na maslacu u tavi sa svih strana da se karamelizira. Naravno da će punjenje ispasti vani, ali zato se zalije temeljcem, i dobije se krasan umak. Pri služenju je to izgledalo ovako:



















Moram priznat, odlično je. Odlično, odlično, odlično. Meso je sočno, punjenje je krasno i grickavo, a umak je divan. Jetrica u kombinaciji s brusnicama i bademima daju aromu koja baca na krvavice. Ružmarin se osjeti u daljini, a meso zabatka je mekano i maslacasto. Nakon toga na red su došla veličanstvena pureća prsa a la wellington. O da. Divota. Inspiraciju dugujem opet Jamie Oliveru i njegovom božićnom specijalu. Iako unatoč 30 repriza nisam zapamtila kako je on to točno radio, odlučila sam ići klasično. A kako smo bili u cajtnotu, pureća prsa sam prvo pirjala u tavi, da ne bi došlo do sirovih momenata.



















Dakle, s mažuranom i soja sosom, uz dodatak par kapi worchestera, na maslacu su se pirjala skoro do kraja. Nakon toga su umotana u lisnato tijesto, obložena šufiganim gljivama - bukovače, šampinjoni i lisičarke. Prije pečenja:



















Polje pečenja:



















Prerezano:



















Ne moram ni spominjati da je bilo ODLIČNO. Ostao je komadićak, mužu za ručkić danas.
Prsa su neopisivo sočna, gljive su iznimno fine, a umak koji je ostao od pirjanja je FENOMENALAN.
Nisam se previše trudila oko prezentacije, bila sam na knap s vremenom. Ali zbilja je odličan način za spremit puru umjesto da se pepeče i presuši u komadu.
Uz to smo ponovili pire od krumpira i korjenastog povrća, zapečen s maslacem, a evo i ručka u akciji:







































Vino se pilo, salatica se jela, za desert sam opet ponovila ashure, to je predivan puding kojeg ću skuhat opet danas. Ima još par šipaka, taman. Muž je zaključio da je to kuhani muesli, a Rudolf je nekidan radio tzv. watergruvel ili kako se već zove - aromatizirani ječam s ribizlom i tak nečim.

Eto. Idem. Mali mi cvili. Danas nam stiže mala Gabi, pa ću joj umjesit tijesto da možemo pizzu ispeć.

1 komentar:

  1. Ovo je fantastično! :))) Ne znam što bih prvo, sve izgleda preukusno!

    (Maja)

    OdgovoriIzbriši