Pizza i mušule.

Kako zadnjih dana boravim u Dubrovniku, gdje pećnica savršeno funkcionira, vrlo malo koristim plamenike i ploče. A kako smo doma svi šećeraši, onda tu i tamo znamo malo skrenut s puta i počastit se nečim integralnim kao manjim grijehom. A najdraže nam je počastit se domaćim kruhom s nečim finim. Jedna varijanta navedenog je i pizza. Pizza od graham brašna s posijama i maslinovim uljem.

Tako da smo, od mog dolaska ovamo smazali dvije.

Prva je bila klasična. Mocarela, sir sendvič vulgaris, panceta, hamburger, rikula i origano.

U zadnje vrijeme što sam jela pizza po Zagrebu i okolici, slabo origano stavljaju. A najveća je tragedija što pizza iz pekare počinje bit bolja od pizza iz pizzerije. Zadnjih 5 pizza naručenih doma (iz raznih pizzerija) je duboko razočaralo. Nit sira, nit origana, em hladno, em sirovo, em kisela šunka, em zamjena za sir, em nema origana. 

No dobro. Evo slike te sirno-pancetne pice. Bez rikule i s njom.

  

A uvijek mi se desi da umijesim malo više tijesta nego što bi trebala. To je zato što nikad ne pišem koliko stavljam čega u što. Pa sam od ovoga što je ostalo napravila i pancerotice - štručice, s istovjetnim sadržajem, ali uz pinku ribanih tikvica.

   

Onda smo bili u Vela Luci. Pa smo se vratili. Na povratku smo u Maškarića uzeli 5 kila mušula, jer je Jadre naručila. al nas je zajebala, i onda smo majka i ja same morale riješit 5 kila mušula. Fala Jadre! :D

Enivej, uradile smo ih na crveno. Na buzaru. S krušnim mrvicama i domaćim pomadorama. Evo dole i slika. Lijevo su teta Marijine pomadore iz vrtla, a desno mušule. fotke su koma jer su snimljene u 10 navečer s la tungsten.

  

Svakako, pošto Jadre nije bilo da pomogne, ostalo nam je hrpa i toća i mušula. Onda smo mi to lijepo spremili i zaledili, jer nam je bilo žo bacit. I onda mi je sinulo. Jebote, pa pizza od buzare!!!

I fino lijepo evo je. Jedna od boljih pizza u životu. Majkemi.

Tijesto poliveno toćom od buzare, dvije pomadore na tanko poređane po tome. Stavila u peć da se malo zapeče, tj. da ne ostane gnjecavo i sirovo. Onda pobacala sir, mušule i još malo toća. Origano OBAVEZNO. I stavila još neko sitno vrijeme da se peče. I ono. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA <3

Nego, naravno da sam umjesila puno tijesta. Nemam ja tako veliku pećnicu koliko se meni tijesto digne. 

Evo prije i poslje fotka. Nakon nje su štručice. Ove su bile s kapulom, sirom i rolanom svinjskom lopaticom.

  

I eto tako. Vjerovatno sam tjela napisat još sto miljuna stvari, al kuva mi se ručak, pa ne bi da zagori. 

Danas na meniju carsko meso, vratina i pečene patate. Sve nešto na brzinu jer smo ful gladne, a bile smo do podne u Kuparima na kupanju pa se meso nije stiglo razledit, pa ga sad maltretiram u pećnici. 

Patate izgledaju dobro.

Za kraj, jedna lijepa fotografija voćne zdjelice koju smo aranžirali pored vrata da "figura" gostima.

Sljadoljed

Jebemti gestacijski dijabetes pt. 3

Ovaj post posvećen je Idi, dragoj Tulipanki, koja je fina cura pa share-a Frižider ljudima po svijetu.
<3 Fala Ido!

Sljadoljedi.
Voćni. Od voća. Samo od voća. Bez ičega drugog. Treba vam samo voće blender i oni glupi kalupi.
I to je to. Kud ćeš bolje.
Ovaj prvi je od malina, nektarina i narančinog soka.
Drugi je od narančinog soka i nektarina.
Treći je od kivija kojem skinuh koštice, banana i narančinog soka. I komada banana. Komadi banane su zapravo divno kremasti smrznuti. Onda sam prestala slikavat jer budu sleđeni tek kasnije, ono, oko ponoć, kad nema sunca lijepog za slikavat.

Pa sam miksala vake varijante:
- jogurt + smrznute jagode + banana
- jogurt + smrznute maline + smrznute jagode + banana
- breskva + kivi s košticama + banana (ovaj izgleda ko povraćotina, al je njam)

Danas ću smutit šljivu s jagodama. Ima u Lidlu smrznuto bobičasto ili kakvo već - voće.
Po dvajst kuna kilo. A perfektno je u sladoledima. Znam da je reklama, al fakat je dobro.
Mislim da nema borovnica. Inače bi i njih zmiksala.

Evo nekoliko činjenica o ovim slajama:
1. ne sadrže arome, boje, zgušnjivače, emulgatore. Jedini aditiv prisutan u kiselijim varijantama je stevija.
2. zadovoljavaju želju za slatkim i ledenim, bez dodatnih kalorija.
3. prepuni su vitamina, minerala i topivih vlakana.
4. mrzim ovo reći, no prikladni su za vegeterijance. Morat ću neku želatinu ubacit, pa da maknem ovu stavku :)

Etoga. Ostavljam vas sa slikom ručka na balkonu od neki dan.
Juneće šLicne sa cvjetačom kuvanom i limunom i bljitvom s maslinovim uljem i paprikama pečenimmmljac!

Bezglutenski pregled mjeseca

Jebemti gestacijski dijabetes pt. 2

Evo dok čekam da mi se sladoledi zamrznu i da Tulipanki posvetim post, dok smišljam kako će me neki drugi put grist savjest što sam se natrpala najboljim štrudelom od jabuka bez šećera ikad koji mi uradiše moja najdraža mama danas <3 a evo i slika - ovo lijevo je štrudel od jabuka, a ovo desno je kolateralna gužvara od sira, jogurta i jedne sretne tikvice koja nam se našla pri ruci.

 

I da, ove dvije gore stvari su s glutenom, jup. Al su bez šećera. Pa onda kontamo, to je manje zlo :D

Jebemti gestacijski i onaj drugi dijabetes. Al dobro. Nije da loše jedemo!

Nego ono o čemu započeh pričat. O bezglutenskom, bez-šećernom i bezbrašnom pregledu mjeseca prošlog. Bilo je zanimljivih kombinacija. Npr. sendvič od kuhane šunke i sira na kriški sirove tikvice. Ili ona superkajgana koju vam opisah. Ili enormne količine voća koje konzumiram, što meni zbilja nije svojstveno (hvala sine moj nerođeni) Evo dokaza (fotka je lijepa, pa šta)

Nego da. Evo konkretnog krasnog obroka. Smrznuti fileti bakalara u "škartocu" s batatom i mladim lukom.

Krasan ručak. Batat jest sladak, ali baš je nekako oke ispalo. Ne bi falilo malo kiseline, malo limunovog soka, onaj trag CE vitamina, al neka. Pojelo se itekako. U jedan sam škartoc uvalila i par mušula, ali toga nismo slikali jebiga. Evo fotki. Vazda isti stolnjak. To je na balkonu, za figuru ;)

Onda. Dvije tipične paleo-dijabetičke zagrebačke večere. Prva je oslić na tavici s malo domaćih tikvica u maslinovom ulju, uz pokila pomadore. Ovo desno je bezmasni čorbuljak od stopedeset vrsta povrća i par odrezaka svinje koji su ostali nakon friziranja šnicli za ručak. Ovaj čorbuljak je zbilja izdašan, ukusan i jednostavan za prirpavit. Ne bi škodila šaka narezane domaće pancete, ali eto, nisam se sjetila. Koliko je vremena ošlo na sjeckanje povrća. Obuzelo me.

   

I za kraj dva deserta. Sličnih po sastavu i konceptu, ponešto različitih po formi.

Evo prvog. To je kao nekakav kolač od badema i lješnjaka, kokosa, jaja, lanenih sjemenki, stevije, praška za pecivo i ostalih derivata. Nema šećera, nema brašna nikakvoga, nema ničeg osim orašastih plodova i jaja. I pečen je u pekaču, pošto nam ne radi pećnica. Ovo na vrhu je banana zblendana sa svježim sirom i malo stevije, s indijskim oraščićima. Moram priznat da se kolač pojeo unutar par dana. Dakle, uspješno.

Ispričavam se na masnim pjatima. Nisam chef, ja doma kuvam trudna bez klime, a vruće je.

A sljedeći desert su žličnjaci od badema i oraha, s "umakom" od kiselog vrhnja i stevije. Malo nisu bili baš preslatki. Premalo stevije. Zato je bio potreban umak. Nego. U njih ide: 2 jaja, bademi i orasi mljeveni, malo masla, malo praška za pecivo (kojeg možda bolje izbjeć - manje će se mrvit) i stevija. Al više nego što sam stavila :) I ovaj "umak" dodje nešto ko dipping sauce. Poradit ću na tortilja čipsu bezbrašnom. Možda polum neke rezultate. Nego, evo i slike.

Etoga. To bi bilo to. Bezglutenski primjeri dijabetičke prehrane. Jeste li čitali onaj blog? E pa čitajte ga.

Nije žena blesava. Nisam ni ja, samo volim štrudel. Štrudel je super. 

Idem sad leć na bok i gledat 24 kitchen dok me savjest grize jer sam opet kuvala a ne dizajnirala i dok čekam da se čaj hladi i sladoled smrzne. Kupili smo neke fuuuul otrovne čajeve u Lidla danas, čaja nisu vidili, ali fino mirišu, pa kontam bolje to nego kokakola zero.

Sad tagove pišem i opet sam gladna. Vođenje ovog bloga je totalno neproduktivno.

Lazanje

Evo jih. Poželila sam ih se. Lazanje. 

Kum ih je radio nekidan, i kako jel, ne smjem jest te jebene ugljikohidrate nisam se izdovoljila. Kum se može udat, jer su mu lazanje bile mrak. Ali sad sam htjela integralne. I tražeći integralne lazanje po gradu, shvativši da ili ću pljunut preko 50 kuna za po kila paste ili ću koristit očajne tvrde neukusne špagete kao alternativu, reko MARŠ i umijesih tjesteninu od djelomično graham brašna, djelomično crnog krušnog brašna tip 1150, dva domaća jaja, malo soli, luškog maslinovog ulja i dubrovačke vode iz vodovoda. Lijepo ih razvaljah, kako me Jamie Oliver naučio, od sebe, jedan, dva pa okreni okomito, pa opet... i tako. 4 relativno okrugla komada dobih. Koliko bi to bilo? 200, 300 grama brašna? Tako nekako.

Enivejz.

U međuvremenu učinismo toć. Od po kila mljevenog mesa od lopatice svinjske i buta junećeg. Reć bi skupo. Al dobro. Nemasno. Miriši. Krasne roza boje. A ne ono sivo-smeđe konzumovo smrdljivo od kojeg se povraća. I jedne i po domaće pomadore. Iz Vela Luke. Organski uzgojila teta Marija <3

I malo pancete, malo maslinovog ulja, malo česna, petrusina, kapule... reć bi tipični bolonjez.

I onda sir. Vulgaris sendvič sir. Nekih dvajspešes deka. I jedan ribanac. I po litre vrhnja za kuhanje.

I onda ređaj, poklopi, skuvaj, otklopi, pospi sirom, vrati u peć, izvadi vanka kad se sir rastopi, i jedi brate, dok se nije ohladilo.

Lazanje <3

Nemam ništa pametnije za reć. Ima ih još sutra za doručak. Jedva čekam!

Superkajgana

Jebemti gestacijski dijabetes pt. 1

Eto ti ga na. Taman se počmem opet utapat u glutenu i divnim pšeničnim derivatima, kad ono - očekivano i nimalo iznenađujuće, no opet frustrirajuće do krajnjih granica. Ajde, reci trudnoj ženi da ne smije jest kruh i šećer. No dobro. Obzirom da je još malo ostalo za izdurat, držimo se pod kontrolom. I to jako dobro. 

Naravno da ne slijedim menu iz Vuk Vrhovca, već si sama slažem omjere. Bit trudan na 1800 kalorija dnevno je bezočno maltretiranje. 

Ne da mi se popovat i objašnjavat što kako i zašto. Ako vas zanima izvolite pročitat. Ima jedan divan blog. 

Evo mu linka: http://istineilaziohrani.blogspot.se/

Gospođa si je dala truda, pa ja ne moram prepričavati već ispričano. Divan hommage paleo prehrani, ili po njenom "LCHF - low carb high fat". Živila panceta.

A evo jednog laganog, za sve trudnice s debilnom gušteračom i one koji se tako osjećaju, a vole masno.

Daklem:

- tikvice sirove (naribane) i/ili: kuhani kelj, kupus, blitva, mrkva, kojegod povrće se smatra primjerenim.

- jaja (2-3-4 komada)

- sjemenke (suncokret, lan, buča, sezam)

- sol i neki fini chilli (ovaj na slici je iz Istanbula <3 fala Oče)

- maslinovo ulje (za priganje)

- skuta / sir / svježi sir / parmezan - za kraj

- avokado (za dodatne kalorije i salatu)

I šta sad radimo s tim?

Nalijemo malko maslinovog ulja u tavu i uspemo sjemenke koje pustimo da se poprže dok ne počnu skakat okolo po špaheru. Pretpostavljam da smo u međuvremenu nasjeckali povrće tj. naribali tikvice. Dotične ubacimo u tavu na sjemenke i pustimo da se malo opuste. Kad su se opustile (ne previše) na njih nalijemo jaja koja smo prethodno izbatili s malo soli. Poklopimo i pustimo da se malo kuva. Ali kratko. Onda otklopimo i špatlom ili nekim širokim pomagalom za kuhanje preokrećemo komad po komad kajgane. Ne možemo nažalost cijelu preokrenut ko klasični omlet jer je puno tikvica u igri, a premalo jaja.

A onda, kad su jaja kuhana, ugasimo špaher. Po kajgani izmrvimo skutu ili svježi sir ili naribamo neki obični vulgaris sendvič sir. Poklopimo dok je još vruće da se mliječni proizvodi rastope. U međuvremenu ćemo čistiti avokado ili neko drugo krasno voće. 

Nakraju sve pospemo sa čilijem i poslužimo uz nasjeckani i blago posoljeni avokado uz opcionalno škropljenje limetom ili limunom.

Isto tako, moguće je u fazi prženja sjemenki ubaciti malo nasjeckane slanine, ili u fazi tikvica dodati malo češnjaka... Ovo na slici je varijanta napravljena s ostacima od kelja kuhanog na pari (u onim super bambusovim sitima šta kinezi kuhaju dim sum i slično)

Eto. Bude jako fino i slasno. I masno. A masno je okej. 

A kao bonus gratis evo još jedne hranjive sličice koja ne treba puno opisa :)

 

To je doručak. Avokado i kravlja skuta su zakon <3 <3 <3

Kao i paprike i balančane. I marelice. I rikula.

...

Idem jest nešto zdravo.

Artičoke kakve trebaju bit

Artičoke se na mojoj toplisti najdraže hrane nalaze među prve 3, uz balančane i biftek.
Navodno siromaško jelo, obzirom na skromne sastojke, zapravo je prava poslastica za prosječno nepce napaćeno uobičajenim jednoličnim jelovnikom.

Sezona je, a ja sam ekskluzivno iz Orašca dobila 10 komada, pravih pravcatih, divnih, mesnatih artičoka srednje (taman) veličine i kilo boba.

Artičoke moraju bit zelene, a ne ljubičaste. Moraju imat zaobljene vrhove, a ne oštre.
I ništa se ne kida, sječe, odlama, osim baš štapova na kojima rastu i pripadajućih listova.
Dakle, nakon osnovne obrade, bacaju se u hladnu vodu s malo octa, poklope pjatom (tanjurom) da potonu i puste preko noći (može i kraće, ali ja volim bit sigurna da su sve bube izašle vani)

U međuvremenu, ujutro ili kad već, počnemo s pripremom. 

Češnjak nasjeckamo na stine kockice, bob i grašak očistimo, te ubacimo u zdjelu. U istu zdjelu ubacimo krušne mrvice, papar i malo soli i izmješamo da dobijemo ujednačenu heterogenu smjesu. Imajmo na umu da je sve SIROVO, ništa nije prethodno skuhano. 
Sada uzimamo artičoke, jednu po jednu, malo ih gnjavimo tj. širimo latice i između latica sipamo smjesu s krušnim mrvicama i ostalim sastojcima. 

 

Tako “napunjene” artičoke slažemo u lonac, da budu zbijene, i da gledaju prema gore. Nakon što smo ih poslagali, svaku artičoku zalijemo obilato maslinovim uljem. 

Ostatak smjese s krušnim mrvicama, boba i graška prospemo u lonac po artičokama i nalijevamo vode do vrha, poklopimo i stavimo na laganu vatru da se kuha dugo, dugo. 

Povremeno treba provjeriti da se nije previše zgusnulo, probat toć i eventualno posolit, popaprit, zauljit... Ako je pregusto, slobodno dodat još vode i pustit da kuha. I otprilike kad su zrna boba gotova, gotovo je i sve ostalo.

A kako ne jede? Laticu po laticu čupamo i zubima stružemo divno gorkasto-slatko meso, dok ne dođemo do srca koje je božanstvenog i neopisivog okusa. Svako toliko uzmemo žlicu toća koji je zapravo glavna zvijezda ovog jela. Slatki grašak i bob, aromatični češnjak i divno maslinovo ulje čine čuda za krušne mrvice i vodu, sve sa čarobnom aromom artičoke.

Fotka im ne laska, no ovo maslinastozeleno blatnjavo čudovište je jedna od najukusnijih (a bome i zdravih) stvari na planetu.

Potrebne stvari:

lonac
artičoke
bob
biž tj. grašak
česan
krušne mrvice
maslinovo ulje
papar
sol
voda

Omjeri su opcionalni.

Veliki glutenski povratak

Za početak, jebe mi se. Dosta mi je više kulinarskih preseravanja u vidu "ne jedem glutem". Dosta mi je ograničavanja i nepotrebnih patnji. Opet jedem gluten. Opet imam pregršt divnih stvari za kuvat, a pogotovo za peć. Obožavam pšenicu, ječam, raž, zob i sve ostale divne žitarice koje su nam dale civilizacijski uspon.

Ali još uvijek stupam kao militantni mesojed. I baš me briga. 

Moj novi moto je: BOKUN KRUVA I ŠNICEL <3

A ovo ispod je totalno nevezano za išta od navedenog nego eto, jedna lijepa fotka krakova od jadranske hobotnice netom ispečenoj na gradelama. Recept: Uzmi hobotnicu, otkini joj udove, nabij na štap i stavi peć na ževaru. 

A mi se vidimo opet uskoro s konkretnim stvarima. Obzirom da je ovo bio samo "disklejmer" :)